Moji su snovi lijepi,
kao šareni leptiri po livadama,
k'o upaljene zvijezde na nebesima,
gorući, kao zasjali svjetionik;
kao šume i pašnjaci na kiši.

A ponekad su kao proljetni povjetarac što lahori;
uvijek vode do žubora potoka.
Izvor im je tako sreći blizu,
a k njemu mi je nemoguće doći,
jer jutro svako novi život bűdi.

MARIJA TOLIĆ