Koja je to "širina, duljina, visina i dubina" njegove ljubavi, od svih mogućih, autor "Svetih vrata" odabire i predstavlja dvije epizode iz Isusova života: na devetoj i desetoj slici, tj. kada Isus oprašta grešnici i kada odgovara Petru da treba uvijek opraštati.

* * *

Isus se odaziva na poziv nekog farizeja k njegovu stolu, da s njime blaguje. Odazivao se već i grešnicima i carinicima. Ne odbija takve pozive, jer u tim susretima, kao izvanrednim prigodama, može navješćivati svoju "Radosnu vijest". Uprisutniti svoju ljubav. Ta radi toga je i došao na ovaj svijet!

Zašto ga je farizej pozvao k svome stolu? Da ga izbliza promatra? Da ga izazove, podmetne mu zamku, ili - da se uvjeri je li on doista "prorok", kako se već na sva usta o njemu govorilo?

Doskora njegovu stolu prilazi grešnica, i to "javna grešnica". Ne gleda nikoga, ne zanima je više nitko osim Isusa. Baca se pred njegove noge "te, plačući, poče mu suzama prati noge, otirati ih svojom kosom, ljubiti i mazati pomašću". Farizej pritom pomisli: "Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko je i kakva je ova žena..." Da, sumnjivče, znao je to Isus dobro! I baš zato što je suzama prala svoje grijehe - smilovao joj se i sve joj oprostio. Farizeju pak reče: "Tko mnogo ljubi, mnogo mu se i oprašta!" A ona ga je, sada, toliko ljubila...

* * *

Petar jednom upita Isusa: "Gospodine, ako brat moj pogriješi protiv mene, koliko puta da mu oprostim? Do sedam puta?" Isus mu odgovori: "Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam." Umjetnik je taj trenutak prikazao na desetoj slici "Svetih vrata".

Petre, Petre, zar još ništa nisi naučio od Isusa? Zar ne vidiš kako on postupa? Zar još nisi spoznao da je on sama dobrota i milosrđe? Da njegova ljubav nema granica? Je li potrebno da ga nešto takva uopće pitaš?

Valja reći da se Petar svojim sugestivnim pitanjem: "Do sedam puta?", već pokazao velikodušnim. Naime, bilo je propisano da se oprašta do tri puta. Četvrti puta nitko to nije bio dužan učiniti. Možda se Petar takvom svojom izjavom - ili pitanjem - htio i pohvaliti. Kao da je u Isusovoj školi već tko zna što naučio. Da je, eto, postao već savršen!

Isus ga ispravlja. Takvoj računici suprotstavlja potpunu promjenu mentaliteta, kao da kaže: Zašto se uopće pitati koliko puta? Uvijek! - kao što uvijek oprašta bezgranično Božje milosrđe. Što sve nije čovjeku oprostio? Koliko ga je puta taj čovjek uvrijedio? A još uvijek ima smilovanja prema njemu!

* * *

Ta i takva ljubav prema čovjeku proplamsat će i rasplamsati se do neslućenih granica - do bezgraničnosti! - na drvu križa na Kalvariji. Petar će je tek potom u potpunosti upoznati. "Nismo otkupljeni", reći će, "ni srebrom ni zlatom... nego skupocjenom krvlju Krista, kao Janjeta nevina i bez mane." No, prije će još jednom iskusiti svoju ljudsku slabost, ali i veličinu, beskrajnu veličinu, Isusove ljubavi i opraštanja.