VERITAS - br. 6/2000. |
>[SADRŽAJ]< |
KAJANJE I POPRAVLJANJE
Gospodarsko i političko stanje u Domovini nije ni blizu onom idealnom. Kod različitih osoba ili skupina ljudi osjeća se sve veće nezadovoljstvo, pa i razočaranje, uglavnom vezano uz nerealne želje da se sve gotovo odjednom ili samo od sebe promijeni na bolje. U ovakvom stanju svakako je najpogrešnije iskorištavati nezadovoljstvo kako bi se pokrenulo bilo koju skupinu građana da reagira neprimjereno. To na osobit način vrijedi za one koji, nezadovoljni nedavnom promjenom vlasti, potiču branitelje i radnike na blokade cesta, na štrajkove ili na prosvjede i onda kada se rješenja trebaju tražiti na drugačiji način i na drugom mjestu. Iako ima situacija u kojima je nužno i opravdano vršiti i takav pritisak na nositelje političke ili druge vlasti, ipak je to krajnja mjera. Inače, oni koji se dadnu uvući u spomenute blokade, pa čak i u okretanje oružja na pripadnike vlastitog ili nekih drugih naroda, tek nakon toga će se osjetiti prevarenima, izigranima i zloupotrijebljenima.
* * *
Da razlogâ za opravdanu zabrinutost nad stanjem u Domovini ima u izobilju, svjedoči i nedavni istup Komisije HBK "Justitia et pax" s radnog sastanka održanog u Zagrebu. I sama Komisija u posljednje vrijeme osjetila je da se u javnosti od nje traži da progovori o trenutnim događanjima u Državi. Članovi Komisije raspravljali su o događajima koji ugrožavaju pravedne odnose i mir u društvu i time koče razvitak istinske demokracije. Učestale su pritužbe radnikâ da se ljude opet otpušta ili zapošljava po političkoj ili nekoj drugoj podobnosti, a ne po sposobnosti, kompetenciji ili radišnosti. Brojna su i otvorena socijalna pitanja. Velik broj nezaposlenih i egzistencijalna ugroženost sve većeg broja ljudi posljedice su različitih problema u društvu. Da bi se i ti problemi mogli početi rješavati, i da bi se ostvario gospodarski napredak, društvo mora biti pravno i moralno stabilno.
Komisija je raspravljala i o sve naglašenijem senzacionalizmu koji vlada u nekim našim medijima. Ima slučajeva i javnog linča i očitih manipulacija, pa bi u tom pogledu trebalo pomoći urednicima i novinarima koji žele pošteno raditi svoj posao da ga mognu raditi slobodno, tj. bez političkih, gospodarskih i ostalih pritisaka ili ucjena.
Na zasjedanju je, nadalje, istaknuto da valja kritički ispitati nedavnu prošlost, te ponovno naglasiti da svi građani, bez obzira na vjersku, nacionalnu ili političku pripadnost, moraju biti jednaki pred zakonom, te da zločine treba osuditi, ne polazeći od toga tko ih je počinio. I Crkva mora ispitati svoju odgovornost ako ili kada nije reagirala na negativne pojave, a njezina reakcija je pri tom bila nužna.
* * *
U tom pogledu svjedoci smo nedavnoga hrabrog iskoraka franjevaca i franjevki ih Hrvatske i iz BiH, koji su svojoj braći i sestrama, ali i svim ljudima dobre volje, uputili svoju ispriku i molbu za oproštenje grijehâ zbog kojih se kaju. Taj "Franjevački Mea culpa", baš zbog njegova iznimnog značenja, prenosimo u cijelosti na 4. stranici "Veritasa".
Sveti Otac je jasno i nedvosmisleno nedavno istaknuo da se pripadnici Katoličke crkve imaju za što kajati, ali da isto tako imaju na što ili na koga biti ponosni. To su svjedoci vjere stoljeća koje zalazi, uzori sveta života, pripadnici različitih rasa, naroda i kultura, a svi sinovi istoga Oca na nebesima. Uz kajanje treba imati i svece, uzore, na umu, jer oni ne samo da su uzor u svom kajanju, nego su i jasan poziv na popravljanje onoga što je krivo učinjeno ili što je propušteno. Jedan od svijetlih primjera je i naš zaštitnik sv. Antun, čiji blagdan upravo slavimo.
MARKO PUŠKARIĆ
>[SADRŽAJ]<