VERITAS - br. 6/2000. |
>[SADRŽAJ]< |
Hvaljen Isus!
Poštovano Uredništvo!
Moram vam napisati neke svoje zamjerke na vaš inače odličan i vrijedan list.
Radi se o tekstu "Odgovor na 'Žutilo svakodnevice'" autora Mirka Kalanja. S dotičnim gospodinom ne želim raspravljati, jer i on ima pravo na izražavanje svog stava, ali vi kao Uredništvo niste smjeli dopustiti objavljivanje teksta koji je čisto politički i vrijeđalački, a bez ikakva komentara ili protustava (i to još u vjerskom glasniku sv. Antuna!).
U tom su tekstu, naime, neki ljudi prozvani zlobnim i "osrednjim katolicima". Ja se osjećam povrijeđenim, jer ispadam zlobni i osrednji katolik. Osrednji sam katolik, ali nisam zloban, već ponizan (nadam se bar!).
Ipak, nužna je isprika vas iz Uredništva lista, kao i pravog i velikog katolika Mirka Kalanja... U suprotnom g. Kalanj ne može više objavljivati u vašem listu, jer ga ja više neću čitati, kao ni bez vaše isprike.
Usput, smeta me i izravno prozivanje jedne zapravo vjerski neutralne stranke, iako nisam njezin pristaša, ali mislima da to ne spada u vjersku kulturu, niti u vaš list.
Josip Sinjeri, student - čitatelj
UREDNIŠTVO: Zahvaljujemo Vam na otvorenom i iskrenom reagiranju. No, da ne bi ispalo da se i s Vama u svemu slažemo, jer nemamo nikakav "komentar ili protustav", moramo reagirati. Jako nam je žao što Vi upadate upravo u ono za što prozivate našega suradnika. I previše je cinizma u Vašem, od strane Uredništva već ublaženom, tekstu, a na mjestu triju točkica u Vašem tekstu trebale su pisati uvredljive riječi upućene na račun g. Kalanja. No, budući da ste nas podsjetili da "ne bismo smjeli dopustiti objavljivanje teksta koji je čisto... vrijeđalački", mi smo te Vaše nekršćanske i neponizne riječi izbrisali.
Žao nam je ako ne budete nastavili čitati "Veritas" i ispričavamo se i Vama i svima koje naša iskrenost, otvorenost i dobronamjernost vrijeđaju. Ipak, moramo napomenuti da o tome hoće li g. Kalanj ili tko će objevljivati svoje priloge u "Veritasu", na sreću, ne odlučujete Vi.
Imajte samo još jednu stvar na umu: Da je Uredništvo tako strog cenzor kao što biste, očito, bili Vi, ni ovaj Vaš tekst nikada ne bi našao svoje mjesto na stranicama "Veritasa", nego bi završio tamo gdje biste Vi bacili slične tekstove drugih autora. Ipak, mladi ste, pa Vam se može i treba sve oprostiti, ali i Vi trebati znati i htjeti opraštati.
INTRENET-IZDANJE "VERITASA"
Bravo, ljudi! Prva liga!
Vaša je jedna od najljepših web-stranica ovakvog sadržaja!
Posebno bih pohvalio g. Blaževića za sjajne članke u rubrici "Vodenjaku ususret...",
što ne znači da ostali prilozi nisu dobri.
Podrška - samo naprijed!
Slaven iz Splita
"VOLEM ČITATI..."
Dragi nepoznati prijatelji,
ovo par reči piše vam jedna baka koja je prognanica iz Srema, iz jednog lepoga sela, iz Gibarca kod Šida. Primala sam "Glasnik sv. Antuna", sada "Veritas", još od 1963. godine. Čuvala sam svaki list, a kada smo morali izaći iz naše drage kuće, tamo nam je sve ostalo. Ja sam, inače, rođena 1934. godine u Gibarcu.
Sjećam se da je u "Veritasu" iz siječnja 1994. pisalo: "Ne živi čovjek samo o kruhu." Ja imam neutaživu glad za knjigom. Svako veče uzmem nešto pročitati. Kad više, kad manje, ali - volem čitati.
Primite puno pozdrava. Bog!
Gibarčanka
A ZA MALENE?
Poštovano Uredništvo,
nema potrebe hvaliti vas, iako i to često zaslužujete, nego želim izreći svoju malu dobronamjernu kritiku. Žao mi je što u "Veritasu" opet nema gotovo ništa za naše najmanje članove obitelji. Oni su zahvalni čitatelji, a i oni najmanji, koji još ne znaju čitati, pozorni su slušatelji onoga što im roditelji čitaju. Znam da je problem naći plemenite i sposobne autore koji imaju djetinju dušu i znadu što djeca vole čitati i slušati. Ovo nije prigovor, nego poticaj da se potrudite pronaći i takve suradnike. Hvala vam unaprijed!
Majka četvero djece
>[SADRŽAJ]<