RIMSKI VIDICI

VELIKI JUBILEJ U RIMU I U SVIJETU

DUHOVNI NAGLASCI

Iz Vatikana: LJUDEVIT MARAČIĆ

Svaki je jubilej jedan velik mozaik izvanrednih ljudi i nesvakidašnjih događaja. U tom šarolikom izboru svatko bira ono što želi. Netko traži i pronalazi masovnost, te prebire po brojkama, a drugi pak voli spektakularnost i susreće je na svakom koraku. No, najmanje je onih koji u tim slavljima gledaju jedinu ispravnu stranu, a to je duhovna dimenzija.

Već od prvih dana ove Svete godine neki novinari, ali mnogo više turistički operateri i sitni trgovci, prigovaraju kako je Veliki jubilej podbacio. Dakako, gledajući iz određenoga kuta promatranja. Njihove blagajne nisu onoliko pune koliko su priželjkivali. Stoga stalno ratuju s brojkama, a da ne bi bili ipak prepušteni nesigurnim nagađanjima, Rimska agencija za pripremu Jubileja svaka tri mjeseca objavljuje statističke podatke, s predviđanjima za sljedeća tromjesečja. Iz četvrtog izvještaja, koji pokriva prva dva mjeseca Velikog jubileja (i nešto vremena pred sam početak), doznajemo da je u ovom razdoblju Vječni grad pohodilo 4,730.000 posjetitelja, nešto više nego što je bilo predviđeno. U prosjeku svaki je posjetitelj u Rimu proveo četiri dana, a tek manji broj njih dolazi u jednodnevni pohod.

Predviđanja da će do kraja Svete godine Vječni grad pohoditi oko 25 milijuna ljudi potvrđena su i ovaj put, s time da je dopuštena mogućnost i sitnije korekcije u vidu povećanja. U odnosu na prethodnu godinu, dosadašnji broj posjetitelja veći je za 20 postotaka, dok je broj noćenja povećan za 37 posto. Podatak da je broj japanskih posjetitelja, vjerojatno najbrojnije strane skupine “potrošača”, smanjen u odnosu na prethodnu godinu za 6 posto, ali da su francuski posjetitelji čak za 117 posto premašili prethodno razdoblje, a iz Španjolske su posjetitelji brojniji za 66 posto, upućuje da Sveta godina ipak privlači u Rim prvotno ljude motivirane vjerskim razlozima. Radi se, dakle, o hodočasnicima. A to je ono što uporno zanemaruju ili ne žele vidjeti oni koji sve promatraju kroz računice zarade i dobiti.

Kad smo već kod ove teme, vrijedi zabilježiti da su iz Rimske agencije za pripremu Jubileja, na prigovor turističkih operatera da ove brojke ne prati podjednaki prihod novca, znakovito primijetili: “Ako se danas netko žali što je prodao manje svijeća nego što ih je spremio, to je pogreška poduzetnika, a ne organizatora. S druge strane, trebalo je vjerovati da će dolasci u Rim tijekom 2000. godine biti snažno obilježeni duhovnim pobudama.” O tome je riječ. Duhovni motivi, duhovni naglasci. Hodočasnici koji dolaze iz Italije, a posebno iz ostaloga svijeta, ne dolaze ovamo trošiti novac, pa ih često možete vidjeti kako poslije audijencije ili pohoda bazilikama bez imalo sramežljivosti grickaju sendvič i piju vodu koju su davno neki pape doveli iz nedalekih jezera hodočasnicima na uslugu i na radost. Dakako, to su nezahvalni “potrošači”.

* * *

Ipak, ove duhovne naglaske, koje posebno susrećemo u vrlo visokom broju ispovijedi i pričesti, ponekad prate pojave koje mogu i zbuniti, kao što su npr. spektakularnost i masovnost. Tako je, recimo, na Veliki petak, po svojem uhodanom običaju, papa Ivan Pavao II. došao malo ispovijedati, u posve privatnoj formi i bez nekih najava, ali su znatiželjni hodočasnici i turisti ipak sve načuli, te dva sata prije njegova dolaska formalno opsjedali prostor za ispovijedanje (to je sada velika kapela desno od oltara nad grobom sv. Petra) i, dakako uz škljocanje fotoaparata i neizostavni pljesak, dopratili, strpljivo pričekali i nakon ure vremena burno otpratili Papu, koji je uzaludno bio poželio da ne bude ni novinara ni fotoreportera, bar kod ovoga duboko vjerničkog susreta. Pa ipak, znatiželjnici su izbrojili desetero “sretnika” (sedam muškaraca i tri žene), koji su imali radost primiti ovaj sakrament uz posredništvo Svetog Oca. To stvaranje spektakla sigurno može smetati, ali je Papa vjerojatno na to postao imun, premda ima i onih koji kažu da njegovim populističkim nazorima to zapravo i odgovara. On voli puk i ne otima mu se, poput Gospodina na Cvjetnicu, ali isto tako ima trenutaka kada voli samoću i skriva se od mnoštva, kao Krist u Getsemaniju (sedam dana duhovnih vježbi početkom korizme, recimo).

* * *

Baš ta masovnost ovdje u Rimu može impresionirati, ali i smetati. Nije bez razloga što neki ističu da je rimski pjesnik Horacije baš na račun Rima spjevao onaj glasoviti stih, koji ima i prezrivo značenje: “Odi profanum vulgus et arceo…” (“Mrzim neuku svjetinu i odbijam je…”). Prijatelji brojki i ovdje imaju svoje računice. A kako i u našoj domovini ima sigurno mnogo onih koji vole brojke, evo samo nekoliko podataka iz korizmenog vremena.

Od nacionalnih hodočašća dosad su se izredali hodočasnici iz Slovačke (6.000), Litve (3.500), Češke (10.000) i Bosne i Hercegovine (800). Po Uskrsu na red dolaze manje brojna, ali vrlo znakovita, hodočašća iz Kolumbije, Mozambika(!) i Ekvadora. Vrlo su brojna hodočašća pojedinih talijanskih biskupija ili regija, pa je tako u Rimu bilo oko 25.000 hodočasnika iz Aprucije, Moliza i Kalabrije, čak 15.000 iz biskupije Aversa, dok su inozemna biskupijska hodočašća brojem mnogo manja, kao ono iz Pariza (2.000).

Vrlo su mnogo hodočasnika privukle skupine crkvenih pokreta i organizacija, kao npr. Katoličkog sveučilišta Srca Isusova (5.000) ili svefranjevački pokret (9.000).

Sve je to tek prethodnica onoga što se sprema tijekom sljedećih mjeseci. Najavu donosi prvi svibanjski vikend, kada je za kanonizaciju mlade poljske redovnice iz posljednjeg stoljeća, sestre Faustine Kowalske, najavljeno oko 250.000 hodočasnika, od kojih bar petina dolazi iz njezine domovine. Dan kasnije, 1. svibnja, slavi se Jubilej radnikâ. Prijavljeno je oko 600.000 hodočasnika, pa će se za njih, prvi put za ove Svete godine, središnji euharistijski skup i susret sa Svetim Ocem održati na posebno uređenim, dosad zabačenim, livadama predgrađa Tor Vergata, gdje je inače sredinom kolovoza predviđen i sigurno najbrojniji jubilejski skup Svete godine u Rimu, Svjetski dan mladih. Susret radnikâ i Pape bio je “generalna proba” ljetne invazije oko dva milijuna mladih u Vječni grad.

Sve ove brojke mogu izazvati i određenu vrtoglavicu, a i glavobolju, posebno organizatorima, koji iz dana u dan ulažu sve više truda i napora ne bi li “u hodu” riješili brojne teškoće koje se sve više nameću. Recimo, stiske i gužve po rimskim bazilikama, posebno onoj u Vatikanu, često mnogima onemogućuju pristup do ispovjedaonica, pa se doskočilo uvođenjem dodatne ispovjedničke službe u “krilu Karla Velikoga”, kako se naziva lijevi krak kolonada za one koji pročelje gledaju s Trga. Tu se izmjenjuju brojni svećenici, pretežito službenici rimskih kongregacija i ureda. Ima prijavljeno, kako nam rekoše, oko 150 “dragovoljaca” (dakako, tijekom cijele godine, a ne odjednom), ali još uvijek mnogi hodočasnici ne znaju za ovu mogućnost, pa su redovite ispovjedaonice doslovno zakrčene, a ovi novootvoreni prostori znaju zjapiti prazni.

Slično vrijedi i za sigurnosnu službu, koja poduzima sve moguće napore ne bi li uščuvala Vječni grad osiguranim od mogućih terorističkih prepada, kao što je pred Uskrs u posljednji čas onemogućena eksplozija u Loretu. Zbog toga hodočasnici, a posebno turisti, znaju nepotrebno negodovati kada kod većih skupova trebaju proći kroz detektore metala, koji su postavljeni na nekoliko mjesta kroz koja se u tim prigodama ulazi u Vatikan. No, sve to spada u “ukras” Svete godine i nitko dobronamjeran ne bi se zbog toga trebao uznemirivati.

Zbog povećanog interesa brojnih hodočasnika, ove godine je Uskrsno bdjenje na Veliku subotu priređeno na Trgu sv. Petra, gdje je papa Ivan Pavao II. predvodio obrede i tom prigodom podijelio sakramente krštenja, potvrde i euharistije nekolicini odraslih predstavnika svih kontinenata. Posebno je tom prigodom Ivan Pavao II. pokazao razdraganost kad je krstio mladu japansku obitelj s djevojčicom, te nije mogao kriti radost niti odoljeti da se iskreno veseli nad ovim činom. A ni produljeni obredi (oko tri i pol sata) nisu ostavili vidnijih znakova umora na inače pogrbljenom izgledu pape Poljaka, koji pokazuje neobičnu izdržljivost u raznim susretima, posebno za općih audijencija svake srijede. Sveti Otac djeluje umorno, ali dokazuje silnu kondiciju.

* * *

Da ne bismo, ipak, ostali samo na suhoparnim podacima i bezličnim brojkama, a u duhu naslova kojim smo željeli istaknuti neke duhovne prednosti, napominjemo kako će jednu subotu mjeseca lipnja Sveti Otac u potpunosti posvetiti beskućnicima, onima koji spavaju pod mostovima i u hodnicima podzemne željeznice. S njima će Papa provesti cijeli dan, razgovarati, pitati ih, slušati i odgovarati, da bi zajedno s njima podijelio i ručak. Taj čin solidarnosti mnogi ističu kao najznakovitiji potez Petrova nasljednika u Svetoj godini, kada solidarnost postaje izražaj duhovnog bogatstva. Netko zgodno reče da je Sveti Petar mjesto gdje je molitva kod kuće; to je kuća molitve. Nema molitve bez ljubavi, jedno prožima drugo. A sve ostalo je manje važno.

HRVATSKI ODJECI U RIMU

>[SADRŽAJ]<