MLADI

NE SAMO MATERIJALNO...

SVIJETLA BUDUĆNOST

Kakva budućnost očekuje današnju mladež? Pitanje je to koje je u anketi emisije “Blagdansko jutro” postavljeno prolaznicima na ulicama našega glavnog grada. Odgovori su, naravno, bili raznorazni: od onih da perspektive nema i da je budućnost mladih “najlošija u povijesti čovječanstva”, do onih pozitivnih i optimističnih, da će “sve biti dobro ako se primimo posla”. Ipak, prevladavali su oni pesimističniji odgovori. Kako je dobro primijetila jedna od gošći emisije, nakon tih odgovora možemo se upitati o kakvoj je zapravo budućnosti riječ? Većina upitanih očito je pritom mislila na ne baš sjajnu i u skorije vrijeme neperspektivnu materijalnu situaciju u zemlji. To potvrđuju i odgovori na sljedeće pitanje: Zašto su mladi danas pasivni? “Nemaju zaposlenja, nemaju novca, očekuju previše, nemaju motiva; nema aktivnosti u društvu, a kad bi mladi i bili aktivniji, ne bi se puno toga promijenilo…”

* * *

Što god tko o tome mislio, činjenica je da mi ljudi kad nas netko pita o budućnosti pomislimo prvo na materijalna i praktična pitanja: Hoćemo li i kada naći pravi (i, naravno, dobro i redovito plaćeni) posao, riješiti stambeno pitanje i ostale egzistencijalne probleme, kako bismo mogli “mirno i sretno” proživjeti ostatak života? Ta pitanja zabrinjavaju posebno nas ovdje u Hrvatskoj. U nekim drugim “zapadnim” zemljama ona više nisu problematična, jer svatko tko želi uglavnom i može pribaviti sve što mu s materijalne strane u ovome svijetu treba.

Jedna od takvih zemalja je i Nizozemska, zemlja “tolerancije i blagostanja”, koju sam nedavno posjetila. Gotovo 16 i pol milijuna stanovnika te relativno male zemlje praktički ne zna što je to “bijeda”. Mladi započinju s raznim honorarnim poslovima već od svoje 14. godine, tako da sami zarađuju za sve sitnice koje im ustrebaju: odjeća, razno-razna tehnička pomagala, modni detalji, izlasci, droga… Droga je, kao što je poznato, vrlo raširena u toj suvremenoj i tolerantnoj zemlji, u kojoj je (gotovo) sve dozvoljeno. Prema nekim podacima, svaki šesti mladi Nizozemac uzima neku vrstu droge.

Premda su Nizozemci pretežito katolici, crkve su im i nedjeljom gotovo prazne. Zašto? Uzrok tome baš su materijalno blagostanje i puno tolerancije. Vezati se uz Crkvu za njih znači biti ograničen u svojoj slobodi, te propustiti priliku da svoj poveliki džeparac potrošiš na tolike zanimljive ponude, a “to je zbilja prava šteta”. Osim toga, mnogi se i srame javno priznati da su katolici, jer se katolištvo povezuje s nečim zastarjelim i dosadnim. Ono što rade njihova djeca, s druge strane ne brine previše ni roditelje, odnosno ne žele ih o tome previše zapitkivati, jer se vole smatrati “modernima”.

Tako je to u bogatome zapadnom svijetu, kojemu mi nikako da se pridružimo. Ipak, kad mu se jednom i pridružimo, trebali bismo biti spremni i za susret s negativnim stranama blagostanja, kojemu toliko težimo, a mnoge od tih negativnosti pogađaju upravo mlade.

* * *

Mi smo ipak još uvijek sasvim različiti svijet. Kada tako gledamo, možemo zapravo biti zadovoljni svojom situacijom. Jer, u ovoj maloj i nerazvijenoj zemlji ipak još uvijek ne možemo zamisliti potpuno prazne crkve nedjeljom ili župne zajednice bez mladih, bez obzira na to koliki je postotak onih “praktičnih” vjernika, a koliki onih koji su vjernici zahvaljujući “dobroj staroj tradiciji”. Možda je zato mnogima i teško shvatiti da je briga o mladima temelj svega. Možda je baš to izvor zanemarivanja mladih, jer naši su mladi još ipak koliko-toliko prisutni i koliko-toliko “neproblematični”.

Naravno, može se reći da je dio krivnje i na samim mladima, od kojih su mnogi poprilično nezainteresirani za nekakve aktivnije angažmane, i kao vjernici i kao članovi društva. S druge strane, i to “društvo odraslih” pod izrazom “mladi” ne bi trebalo misliti na nezrele i nesvjesne osobe, koje će biti važne tek u nekoj dalekoj budućnosti, kada postanu zrelije, odgovornije i “starije”, nego da ih se prihvati već u sadašnjosti kao odgovorna ljudska bića, koja bi mogla mnogo toga učiniti i promijeniti samo kada bi im se kao takvima pružila prilika.

* * *

Netko je spomenuo da se mišljenje o mladima nije promijenilo tisućljećima, odnosno da se još prije 4.000 godina razmišljalo (svjedoče zapisi) slično kao i danas: “Današnja mladež ne želi raditi, ne sluša, neozbiljna je i nezainteresirana…” Ali da ti isti mladi vrlo pozorno slušaju kada im se netko obrati na pravi način, svjedoči i primjer današnjeg pape. Do sada su Rim, samo u ovoj Jubilejskoj godini, posjetile već stotine tisuća mladih vjernika, a mnoštvo njih iz cijeloga svijeta doći će poslušati Papine riječi i u kolovozu ove godine, za Svjetski dan mladih.

Ovih je dana u Rijeci održan i Nacionalni susret hrvatske katoličke mladeži. U Trsatskom se svetištu 29. travnja okupilo oko 7.000 mladih iz zemlje i iz inozemstva. I takvi su skupovi prilika da se s mladima surađuje, da ih se podupre i uključi, kako bi se uvjerili da nisu usamljeni ili zastarjeli u svojim uvjerenjima, kako je to potvrdila i jedna sudionica ovogodišnjeg susreta. Što još reći, osim želje da mladih na idućim susretima bude još i više, te da konačno dočekamo tu bolju budućnost, ne samo onu materijalnu...

>[SADRŽAJ]<