LISTAJUĆI KALENDAR…

ISUS U OPLJAČKANOJ HRVATSKOJ

LJUDI LAŽI

Pišem ovaj tekst na dan sv. Marka evanđelista i javlja mi se misao, teolozi su to nedvojbeno dokazali i pokazali, da Marko “više od drugih evanđelista” govori o zlu i o Zlome, o opsjednutima i zaposjednutima, o Isusovim egzorcizmima. Uistinu, ne stoluje nečastivi samo na “Filozofskom fakultetu”, razmahao se on i na ovim našim prostorima i dobro je što idućeg mjeseca u Hrvatsku dolazi vlč. Rufus Pereira: dobro bi bilo kad bi s njim došao i mons. Emmanuel Milingo... Posla bi bilo na pretek! Jer, Isusovo uskrsnuće, koje smo proslavili prije nekoliko dana, nikako ne dokida misterij križa, zla i Zloga; ono ga pobjeđuje i “objašnjava”. Ovo “objašnjenje” vrijedi samo za onoga tko ga želi prihvatiti!

* * *

Imamo Hrvatsku! Djevičanski neporočnu i poštenu, skoro k’o Djevičanski otoci, gdje je VEČERNJI LIST omiljena i rado čitana tiskovina.

Zar je uistinu maslo “crvenih” slučaj bivšeg župnika Gušća i Kratečkog, nasljednicâ sv. Klare, uvjetno osuđenog svećenika ili slučaja pedofilije? Zaražene kobasice i laici: Možda im je posao oko kobasica bio primjereniji… mislim na laike. Usput, uskrsna čestitka hrvatskog premijera jedna je od najboljih koje sam čuo ovih dana: kratka, jasna, sadržajna.

A to što radnici KVARNER EXPRESSA iz Opatije već godinu i pol (!?) nisu dobili plaću, zar je i to “žutilo svakodnevnice?” Zar je moguće da je i pokojni Tomislav Janko Šagi-Bunić govorio i pisao o “žutilu svakodnevice”? A napisao je: “(...) Sve je to, u stvari, ipak značilo (činjenica Uskrsnuća, op. a.) relativiziranje zemaljske vlasti, skidanje svih zemaljskih božanstava, razbogovanje (da tako kažemo) svih mogućih zemaljskih bogova, ispodbijanje uporišta svima onima koji su instrumentalizirali božansko i sveto za potlačivanje čovjeka, a manipulirali čovjekom u ime božanstva. (...)” (Vrijeme suodgovornosti, knjiga I.)

Na uskrsnoj misi u zagrebačkoj katedrali “rezervirana sjedala” ostala su prazna: nema više svite i elite; uostalom, zar postoji razlika između “dekorativnih vjernika” (kako bi rekao Bono Zvonimir Šagi) i nevjernika? Svetost se ne mjeri udaljenošću od oltara; dopala mi se rečenica: Katedrala je na Uskrs ponovo vraćena onima kojima i pripada, vjernicima. Aleluja!

Svjetlo Kristovo uvijek osvjetljava one koji to žele i djelima dokazuju, ne samo u noći uskrsnog bdijenja.

* * *

Što reći o izigranim vjerovnicima, uništenim poduzećima, imovini koja je 20 minuta prije pokretanja stečaja prenijeta na obitelj, dok je kazna šest mjeseci uvjetno? Što reći o hrvatskom zdravstvu, kojemu prijeti slom? Očito, društvo nam je bolesno. Na smrt. Prošao je period inkubacije.

Stenogrami govore sami za sebe, govore sve o njima. Govore i o onima koji su pristajali i još uvijek pristaju (!?) na laži: ograničenost, hendikepiranost ili neznanje nisu najgora stvar. Dvije najgore i najpogubnije stvari su laž i zloba. Tu dokazi ne pomažu. Kao što ne ide “novo vino u stare mješine”, inače se mješine poderu, a vino prolije. Poučava nas to Isus preko carinika koji postade evanđelist. Naše dojučerašnje carinike očekuju neke druge situacije...

Na proljetnom ZG-velesajmu okupio se više nego skroman broj domaćih gospodarstvenika. Društvo hrvatskih književnika (još jedan akronim) obilježilo stotu obljetnicu svoga postojanja, u nadi autonomne kulture u cjelovitosti hrvatske pisane riječi. Bit će bolje, gore ne može biti! Kao u scenskoj izvedbi “Gustlsalona” ma Matoševe teme i varijacije, jednako aktualne i danas nakon jednog stoljeća. Znao je Matoš Beograd, još bolje je poznavao Zagreb...

Činjenice su neumoljive: ’92. dug je bio 2,5 milijarde dolara, a danas? Nisu to samo bile “greške u koracima”, brod je plovio u sasvim krivom smjeru… a nakon toga... potrebno ga je vratiti u poziciju odakle je moguća plovidba u pravom smjeru; to je bît naših problema. Kako ćemo preživjeti inventuru? Kako podnijeti gomile dokaza o svojoj lakovjernosti? Teže od same prijevare može biti samo saznanje o njoj. Zapravo, gdje smo mi to i s kim živjeli?

Što je ostalo nakon svega? Gorak okus u ustima: korumpirano, kompromitirano i bankrotirano vrijeme, koje je do bankrota dovelo i mnoge druge ljude - a to nije bila nimalo jednostavna stvar; uništavani su i uništeni ljudi u onom smislu u kojem Kranjčević govori o “prijateljicama noći”: “Imale bi obraz da nemaju želuca.” Siromaštvo i, s druge strane, neobuzdano bogaćenje opskurnih tipova.

I zato: Da mi je netko prije 10 godina rekao kako će se stvari odvijati (tada sam bio veliki Hrvat), teško bih povjerovao... No, očito je, danas živimo u državi koja je u tako kratkom roku uspjela istruliti, osramotiti samu sebe i doživjeti dekadenciju. Subverzije i izdaje provodili su oni do jučer: ja o njima samo progovaram. Canjuga i Kosovac su davno rekli svoje.

Jedan književnik (suvremeni) reče: “Pokušavam shvatiti što g. N. N. želi: je 1i on antisemit, semit, mason, antimason, kršćanin, antikršćanin, je li poganin, Hrvat, srpski general, književnik? Moram priznati, unatoč svojoj impozantnoj intelektualnoj snazi, još nisam otkrio što g. N. N. misli. Znam samo da gomíla kuće i imetak.”

* * *

Jasno je, Hrvatska se ne može promijeniti preko noći, ali joj treba propuh, koji će mnoge otpuhati... No, kako otpuhati pretvorbu općeg u svoje, pametnog u glupo, velikog u malo? Pretvorbu tvornica, poduzeća, medija i glava? Uistinu, satirički igrokaz Ive Brešana iz osamdesetih još uvijek je aktualan…

>[SADRŽAJ]<