ČITATELJI

ODGOVOR NA “ŽUTILO SVAKODNEVICE”

Spreman sam na okladu: Poznato mi je pravo ime i prezime autorice jadnog, otužnog ispraznog i lažima nakrcanog napada na moju malenkost u prošlom broju VERITASA na ovoj stranici. Unatoč, uistinu nevještoj, mimikriji pseudonima (lažnog imena), sve pod firmom “riječ čitatelja”… k’o fol… “žutilo svakodnevnice”. Čak mi je poznata i godina njezinog rođenja, iako “nisam prorok niti proročki sin”. Laži se ponekad jako brzo i vrlo lako otkriju... Istina, za neke nam je ipak trebalo desetak godina, no bolje ikad nego nikad. I dobro bi bilo da je samo “žutilo” u pitanju: u pitanju je crnilo, u hrvatskim lisnicama, u hrvatskim džepovima, u srcima i u glavama onih koji nariču za onim što je, hvala Bogu, nepovratno prošlo. Ne vratilo se!

Crnu kroniku namriješe nam oni koji su gušili medije, prodavali maglu o demokraciji, bezočno krali i pljačkali sve što se dalo i moglo, sveli Hrvatsku na bližu okolicu Pantovčaka, uništili gospodarstvo i doveli stotine tisuća ljudi na prosjački štap!

I još nekoliko riječi o autorici “žutila”, koje joj stvara nepodnošljive duševne boli: Iako se predstavlja kao majka, čvrsto vjerujem da uopće nema djece. Možda je ona uvjerenja kako je to “radi Kraljevstva nebeskoga”, no ja sam drukčijeg “mnenija”…

Evo što je don Živko Kustić napisao 2. ožujka u svojoj JUTARNJOJ PROPOVIJEDI: “(…) Što toj Crkvi preostaje nego postati slična svom hrvatskom narodu u ovom preteškom času njegove povijesti: biti oplijenjena s oplijenjenima, opljačkana s opljačkanima, gladna s gladnima, potištena s razočaranima, čak prevarena s prevarenima?” Eto, čak je i don Živko Kustić podlegao napasti “žutila svakodnevice”. Zapravo, na djelu je, budimo otvoreni i jasni do kraja, tužna zloba osrednjih katolika: patološki navezanih na akronim HDZ-a, koji nakon desetak godina ispusti svoju “blagu, plemenitu i napaćenu dušu”, na dobrobit onih kojima je uistinu stalo do Hrvatske i do čovjeka - svakog pojedinca.

“VERITAS” NA INTERNETU

Iako bez Vaše suglasnosti ili dopuštenja, a vjerojatno i protiv Vaše volje, nedavno sam na svoju ruku proveo jedno malo istraživanje o zainteresiranosti korisnika elektroničke pošte za vjerske sadržaje na Internetu. Na nekoliko tisuća nasumce odabranih hrvatskih e-mail adresa poslao sam kratku poruku, u kojoj sam korisnike Interneta pozvao da posjete web stranice “Veritasa”. Kako se i moglo očekivati, reakcije na tu netraženu informaciju bile su veoma različite - potpuno oprečne. Na oko 50 adresa poruka nije isporučena, jer je njihova e-mail adresa vjerojatno zaštićena, većina primatelja nije uopće reagirala, a same reakcije su negativne, neutralne i pozitivne. Oko 30 osoba molilo je samo da se njihova e-mail adresa ukloni iz popisa na koji je poslana poruka. Ovdje donosim samo neke od, ipak, brojnih reakcije.

Dvije osobe jednostavno su napisale: “Gnjaviš!”, a nekoliko njih izrazilo je različite oblike negodovanja: “Dragi Ivane, nije pristojno tako dosađivati ljudima...” ili: “Hvala ti na informaciji, ali ipak takve stvari nisu za mene.” “Hvala, ali me stranice vjerskog značenja ne zanimaju. Ali ipak ti hvala.” “I što ćemo sad?” “Ne, hvala, ne zamaram se glupostima!”, itd. One najružnije reakcije, njih oko pet, ne bi bilo pristojno prenijeti u jednom katoličkom listu.

Evo nekoliko pozitivnih ili neutralnih reakcija: “A možeš li mi pojasniti tko si ti? Jesi li stvarno čitatelj?” “Imala sam loš dan, pa sam naglo i ružno reagirala u prvoj poruci. Ispričavam se ako sam bila nepristojna! Znam da ti to sada možda ionako ništa ne znači, ali ja sada mogu bolje zaspati! Ipak hvala na informaciji!” “Hvala za web adresu!” “Oprosti što ti ovako upadam s molbom, ali mislim da bi mi ti mogao pomoći. Imam jednu prijateljicu koja je jednostavno izgubljena. Bojim se da bi mogla zalutati u neku sektu... Svejedno kako odlučiš, hvala na tome što si me saslušao.” “Ivane, hvala ti na pravim stranicama za korizmu!” “Veliko hvala na ovoj informaciji i srdačan pozdrav.” “Zanimao bi me povod kojim ste mi poslali svoju poruku, obzirom da slučajnost ne postoji... U svakom slučaju zahvaljujem, budući da sam iskreni sljedbenik istine - 'Veritasa'.” “OK - nema problema..., a odakle ti moja adresa?” “Znamo li se mi?” “Hvala Vam na mailu! Bio sam na http://www.ver.hr/ - Bog!”

“Poštovanje! Dobila sam mail, ali mi nije jasan sadržaj. Možda je pogreška. Pozdrav!” “Sve je u redu, ne morate se ispričavati. Novi naslovi uvijek su dobro došli.” “Hvala što ste mi poslali ove informacije i želio bih da mi ih i ubuduće šaljete.” “Baš su me zanimale stranice Provincije i 'Veritasa' - hvala na informaciji! Kad sam bio mali, bio sam u samostanu na Visu, na duhovnoj obnovi. Da sam bio više puta, sada bih bio bolji...” “Puno hvala na e-mailu, na kojem sam dobio web stranice 'Veritasa' - vrlo je interesantan!” “Ne znam da li se poznajemo, ali priznajem da sam zbunjen. Isto tako ne znam da li ste namjerno meni poslali e-mail, ili ste nasumice nabadali adrese, pa kud' puklo.” “Hvala na obavijestima. Ja i moji prijatelji u korizmi smo se odrekli erotike i pornografije na Internetu.”

“Zanima me kako si ti došao na ideju da ljudima šalješ mail na tu temu? Dakle, što si želio istaknuti? Mislio sam da si ti pročitao nešto izvanredno, pa da na to želiš skrenuti pažnju. Bok!” “Nisam baš siguran kako je tvoj mail došao do mene! A, da li si zainteresiran da pišeš za jedne renomirane novine na Internetu? Javi se! Hvala na informacijama!” “Poštovani kolega, gdje ste moju e-mail adresu pronašli? Lijep pozdrav!” “Hvala ti za e-mail, no htio bih te nešto pitati: Reci mi gdje mogu pronaći bilo kakve podatke o duhovnim bandovima i mladima koji svojom glazbom slave Boga. Naime, htio bih te potaknuti na razmišljanje koliko se prati duhovna glazba u vjerskom tisku i koliko se pridonosi da se ta glazba razvija. Eto, znam za mnoge duhovne sastave koji rade po cijeloj Hrvatskoj, ali se malo o njima piše i prati njihov rad. Javi se. Ovo nije kritika, ali ako tako zvuči onda je svakako konstruktivna.”

Moji odgovori na pitanja i na reagiranja bili su vrlo pristojni, a onima koji su se ljutili uljudno sam se ispričao. Osobama koje su pitale je li poruka zabunom stigla na njihovu adresu, odgovarao sam potvrdno, u stilu: “Ne znam niti ja kako je poruka došla do Vas - vjerojatno greškom. Ispričavam se i pozdravljam Vas!”

Tim riječima obraćam se i cijenjenom Uredništvu, a ako ove retke smatrate zanimljivima, slobodno ih objavite - bit će mi jako drago!

>[SADRŽAJ]<