"Tako je Bog ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni", reče Isus Nikodemu. Isus je obećani Spasitelj čovjeka nakon njegova izgona iz raja: "Sin Čovječji došao je da traži i spasi što je izgubljeno."

Na šestoj i sedmoj slici "Svetih vrata" umjetnik nam nije mogao bolje dočarati - kao uostalom ni evanđeoski pisci - svrhu Isusova poslanja i svu njegovu ljubav prema čovjeku grešniku: Dobri pastir pronalazi i spašava izgubljenu ovcu (šesta slika), dok milosrdni otac radosno prihvaća raskajanog sina (sedma). Sv. Grgur Veliki, papa, usklikuje na to: "Nauči se, u Božjoj Riječi, poznavati Božje srce!"

* * *

Bog je u Svetom pismu često prikazivan kao pastir koji se brine za svoje ovce, za svoj narod. Isus sam sebe naziva "Dobri pastir". A "Pastir dobri život svoj daje za ovce svoje".

Ovdje je predstavljen u trenutku kada je našao izgubljenu ovcu. Prizor je uzet iz jedne od Isusovih prispodoba. Kad je jednom primio carinike i grešnike i s njima blagovao, a farizeji i književnici na to mrmljali, reče im: "Tko od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu, ne ostavi devedeset i devet i ne ide za izgubljenom dok je ne nađe?" Isus htjede reći: Zašto mrmljate, a ništa ne razumijete!? I ja sam tako došao da nađem izgubljeno! "Milosrđe volim više nego žrtvu!"

Pastir konačno pronalazi izgubljenu ovcu. Jedva da je može dohvatiti. Slika prikazuje u koliku je provaliju ovca pala i kolikom će je mukom - mukom na križu! - iz nje izbaviti! Čak se i ne srdi, ne prekorava je, nego je veseo stavlja na svoja ramena, a čim dođe kući, poziva i druge - prijatelje i susjede - da se s njime raduju, jer "našao sam svoju izgubljenu ovcu"!

Kolika je radost za Isusa naći i spasiti grešnika!

* * *

Otac objeručke prihvaća sina. Sin je pred njim na koljenima, sav mu se bacio u zagrljaj. Ponizno priznaje da je toliko sagriješio da nije više dostojan zvati se njegovim sinom. Otac se uopće na to ne obazire, nego govori: "Brzo, donesite haljinu, onu najbolju" - reče slugama - "i obucite ga! Stavite mu na ruku prsten a na noge sandale! Dovedite ugojeno tele te ga zakoljite da jedemo i da se veselimo, jer mi ovaj sin bijaše mrtav i oživje, bijaše izgubljen i nađe se!"

Raskoš očeva doma - palme, životinje i bunar uvijek svježe vode - ukazuje na bogatstvo što ga je nevjerni, razmetni, sin ostavio. I sve je sada, kad se on vratio, u pokretu, ushićenju: sve se raduje tom njegovu povratku.

* * *

Bog je u najdubljem, najuzvišenijem, najširem smislu riječi otac. Otac - kao božanska osoba s velikim početnim slovom - od koga "svako očinstvo u nebesima i na zemlji ima ime". Otac koji, u svojoj božanskoj dobroti, ne može a da ne voli sve što je stvorio i što postoji. I čovjeka, svoje najveličanstvenije i najmilije stvorenje na zemlji. Toliko i tako da bi, nađe li se i jedan jedini koji bi se protiv njega pobunio, posljednja stvar koju nikad ne bi učinio bila bi da zaboravi toga svoga nevjernog sina i da mu se ne smiluje. To je Isus htio reći svojom prispodobom o "milosrdnom ocu", to je htio navijestiti i objaviti svemu svijetu. On, Sin Boga Oca, objava je Očeva milosrđa...

(5 - Nastavlja se.)