Poštovano Uredništvo!
Dugo vremena sam razmišljala želim li se upuštati u prepiske preko stupaca "Veritasa", ali vaš posljednji broj (3/2000) donio je odluku: Da! Moram!
Dugogodišnji sam (oko 18 god.) čitatelj i poštovatelj vašeg i našeg Glasnika. Nekada sam (80., 90.-tih godina) s nestrpljenjem čekala svaki sljedeći broj. Radovala sam se Maši, C. Tomiću, Lj. Maračiću, itd., a da ne spominjem Š. Marasovića i njegove popularne, duboko vjerske i duhovne, a opet pomalo "provokativne", članke, koji su bili kao "svjetlo u tami" onog vremena (ako se još itko sjeća kako je to bilo ONDA?).
Meni osobno bio je omiljen prilog "Iz dnevnika jedne majke", Marije Kunić (pa sam ih čak i sakupljala), jer su moja djeca tada bila mala i neizmjerno mi je bilo drago znati da nEtko još vrlo slično doživljava sve probleme i radosti odgoja i odrastanja u obitelji u ONO vrijeme.
Zbog svega ovoga "Veritas" je jedan od mojih omiljenih listova. U posljednje vrijeme me neke pojave zbunjuju, pa i bole. Naime, imam dojam da je licemjerje čitavog društva u kojem živimo pomalo ušlo i u "Veritas". Danas živimo u demokraciji, a taj pojam mnogi na svoj čudan način žive i poimaju, pa se pod "krinkom" demokracije objavljuje sve i svašta. Čak i ono što bi trebalo biti ispod digniteta ovakog lista. Miješati se u uređivačku "politiku" nekog lista, pa bio on i vjerski, je neumjesno, ali neke pojave izazivaju upite, nedoumice, a ponekad i nevjericu nâs čitateljâ (a što bi list bez nas koji ga čitamo i plaćamo?).
Naime, određeni (u svakom pogledu) gospodin M. Kalanj već mjesecima na neki SVOJ način "secira" našu svakodnevicu u rubrici "Listajući kalendar...". Vrlo ga je lako (M. K.) "pročitati". I tu bi bio kraj priče, jer živimo u demokratskom društvu (koje, kažu, ima problema sa slobodom medija, bar je imalo do prije 2-3 mjeseca), dakle sa svim slobodama pisane riječi. Ali, "Veritas" je ipak jedan vjerski list, duhovnog i evanđeoskog smjera, koji bi trebao biti lišen "žutila svakodnevice" (toga su pune stranice nekih drugih tiskovina), a ovaj me "kalendar" baš na to "žutilo" podsjeća. Mogla bi se takoreći knjiga napisati o svemu i svačemu izašlom iz pera tog gospodina u ovoj rubrici. Svakakvih tonova je tu bilo, pa i "proročkih", ali najčešće uvredljivih, ili pak nedorečenih, i nabacanih u nekakvom neredu.
Napominjem, u ime demokracije i slobode tiska neka to i bude tako, sve do posljednjeg broja. Mislim da je on sramota za "Veritas".
Jer, kako i sam M. K. kaže na kraju tog članka, stari Rimljani rekoše: "Sve stvari imaju svoje granice", pa tako i moje poimanje slobode tiska (a moram priznati i mog želuca).
Gospodin Kalanj kaže:
1. "Nisam želio (po)vjerovati, no IZGLEDA da su činjenice neumoljive: i časne znaju prati."
Što vam to znači IZGLEDA? Je li to znači da časne znaju prati: ispod najbolesnijih, ostavljenih, najugroženijih, ili? Ili su ONE SADA NA REDU? Pa, SLOBODA je, možemo kruto, bez pravoga istinskog razjašnjena, u javnost "posijati", pa što bude... Bože, kako uvredljivo!
2. "Hrvatska je IZGUBILA 10 godina u smislu očekivanja ljudi! (M. Albright) Dao Bog da je to bilo naše "posljednje izgubljeno vrijeme".
HRVATSKA je izgubila 10 godina! Bože, kako uvredljivo! Zar niste pišući pomislili na sve one majke (a koliko ih je), supruge ili djecu naših poginulih branitelja i tolikih civila koji su živote ugradili u "izgubljenih 10 godina", odnosno, gospodine Kalanj, u Vašu i našu slobodu (pa i u slobodu pisanja). Stidite se! I nisam preoštra!
Pokušajte shvatiti da mnogi ne misle kao Vi, ali nemaju mogućnost (za zaradu) pisati u tisku. I nemojte mi reći da ste stavili navodnike ili da svakome ovo pisanje ne mora "leći u uho". Previše ste prozirni.
Neka mi Uredništvo oprosti na oštrini, ali kao netko tko i drugome (posebno svojoj djeci) ponudi list na čitanje, držim da onda i ja imam pomalo odgovornosti prema njegovom sadržaju. Odgovornost spominjem upravo zbog toga jer je ona usko povezana sa slobodom. U slobodi treba imati odgovornosti. Pa i za napisanu riječ.
Ja tako mislim! Hvala za uvažavanje mišljenja! U nadi da će "Veritas" i dalje biti moj omiljeni list i, što je najvažnije, dosljedan sebi, s pošovanjem vas pozdravljam!
AlmaVučica
UREDNIŠTVO: Hvala Vam na iskrenosti i na dobronamjernosti. Uz neizbježnu odgovornost za ono što objavljujemo, samo napominjemo da mišljenja pojedinih autora tekstova uvijek uvažavamo, ali ne moramo se uvijek s njima slagati. I Vaš tekst je izraz slobode pisanja i našeg toleriranja drugačijeg načina razmišljanja i iznošenja istine!
NASLOVNA STRANICA
Zahvaljujem Bogu i Vama da ste konačno oslodođeni dosadašnjih uporno biranih (i nemaštovitih) fotografija...
Naslovna stranica je revolucionarna. Odvažni ste, ali bilo je i vrijeme! Hrabro naprijed!
Tvrtko
