Isus je navijestio
svoju smrt i svoje uskrsnuće. Židovi većinom vjeruju da će tijelo uskrsnuti na
svršetku vremena. Tu vjeru ispovijeda Marta za svoga mrtvog brata: "Znam da će
uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan." (Iv 11, 24) Isus naviješta svoju smrt i
uskrsnuće za tri dana. Što to znači?
Uskrsnuće ostaje za sva vremena događaj, najuzbudljiviji za svijet i za čovječanstvo.
* * *
Nitko od evanđelista ne donosi kako je Isus uskrsnuo. Matej iznosi da je to bio Božji zahvat: "Anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe." (Mt 28, 2-3)
Prazan grob je trag uskrsnuća, ali on sam nije dostatan dokaz uskrsnuća. To zbunjuje i učenike i protivnike. Magdalena misli na krađu (Iv 20, 13. 15). Ali povoji i ubrus potvrđuju da tijelo nije ukradeno (Iv 20, 6 s).
Nepripravnost i neshvaćanje učenikâ pred uskrsnućem otkriva nepredvidivost i apsolutnu novost događaja. Sigurnost dolazi od objave, od Božje riječi: Bog je uskrisio Sina poslušna do smrti - Očev plan spasenja se ostvario. Otajstvo uskrsnuća prihvaćamo samo po objavi. Neopoziva riječ Božja najviše je jamstvo vjere.
* * *
Nakon otkrića praznog groba počinje objava Uskrslog kroz 40 dana (Dj 1, 3). Ukazuje se ženama, apostolima, braći, kojih je bilo 500. Uskrsli nije utvara, sjena. Govori, daje se dirati, jede, priprema doručak na jezeru. Na rukama i nogama su tragovi čavala i probodena su mu rebra. A opet, Uskrsli je izvan zemaljske protežnosti: ukazuje se i nestaje, ne prepoznaju ga odmah, ulazi kroz zatvorena vrata.
Uskrsnuće nije povratak u ovaj zemaljski život, u tijelo podložno smrti, kao što je to slučaj s uskrišenim mladićem, s Jairovom kćerkicom ili s Lazarom. Uskrsli je u Božjoj slavi. Tijelo mu je stvarno, ali je preobraženo, slavno, duhovno (1 Kor 15, 44).
* * *
Isusovo uskrsnuće nije jedan od događaja u evanđelju, tek jedno od čuda, nego je najveće čudo, sažetak svega evanđelja i kršćanstva. Ako Krist nije uskrsnuo, zaludu su propovijedanje, i vjera, i nada u naše uskrsnuće na svršetku vremena (1 Kor 15, 14-19).
Prazni Isusov grob zrači život. Tu se rađaju kršćanska vjera i nada. Rađa se Crkva, te njezino poslanje da naviješta radost uskrsnuća. Kristovo uskrsnuće daje učinkovitost sakramentima, koji postaju znakovi i sredstva spasenja; od krštenja, koje nas ugrađuje u Krista, koji je umro i uskrsnuo da nâs uvede u tokove božanskog života. To se dovršuje u euharistiji, u kojoj nam tijelo i krv proslavljenog Krista omogućuju najviše dioništvo u njegovu otajstvu, unoseći u dušu radosnu napetost prema Danu kada će Krist doći u slavi i utvrditi konačno kraljevstvo Božje. Euharistija nam se daje kao popudbina za prijelaz u slavu.
Svaka nedjelja je proslava Uskrsa i sva liturgijska slavlja su označena uskrsnim sjajem i radošću.
* * *
Uskrsli ne otklanja našu bol i smrt, ali patnja i smrt po njemu dobivaju novo značenje: donose nam vječno spasenje i život u Bogu. Kršćanski život je život u ozračju uskrsnuća, život u neizmjernim prostranstvima božanske ljubavi.
Zora uskrsnuća je zora proljeća svijeta i čovječanstva. Počinje novo stvaranje, novo nebo i nova zemlja. I sva stvorenja iščekuju konačni proslavu djece Božje (Rim 8, 19). To je dan u kojem se bol pretvara u radost, poraz u pobjedu, smrt u život, strah u hrabrost.
Za neprijatelje i nevjernike sve završava na Golgoti, u smrti. Za evanđelje i za vjernike prava i istinita Isusova povijest počinje praznim grobom. U uskrsnom svjetlu sve biva obasjano jarkim bojama: Isusova djela i Isusove riječi. Otajstvo utjelovljenja i otkupljenja samo nam u uskrsnom svjetlu postaju jasni i dobivaju puni smisao.
Isusovo uskrsnuće nepogrešivo nam jamči da je Isus dosta Krist, Gospodin i Spasitelj svijeta.
U povijesti i kroz povijest se evangelizacija nastavlja. I svi su
pozvani na širenje evanđelja, ne samo apostoli i učenici, nego i siromašni i patnici,
ozdravljeni slijepci, hromi, nijemi, djeca i starci, muževi i žene, carinici, vojnici,
Židovi, samarijanci i pogani.