Živio u brdovitom kraju Galileje pastir po imenu Samson. Bio je neobično velik i snažan, poput starozavjetnoga Samsona - pravi gorostas! Za jedan obrok nije mu dostajalo ni pola ovce, a za piće ni vjedro svježe vode. A bio je dobre naravi i rado je svima pomagao.

Jednoga dana reče on svojoj majci: "Majko, volim te više nego išta na svijetu, no dojadilo mi je ovako trošiti svoje dane i svoju snagu. Najjači sam čovjek na svijetu. Želim se posvetiti najmoćnijem kralju na ovoj zemlji, samo još ne znam koji bi to kralj bio i gdje se nalazi. Zato idem pronaći ga, da bih mu se mogao staviti u službu. Služit ću mu svim svojim srcem i svom svojom snagom."

Majci bî jako žao, no nije se mogla suprotstaviti toj njegovoj plemenitoj želji, pa mu reče: "Idi, sinko, idi! Samo pazi da uvijek ostaneš dobar i pošten; nastoj svoju snagu upotrijebiti samo za dobro..."

* * *

Samson uze svoju pastirsku torbu i pođe u potragu za najmoćnijim kraljem. Hodao je tako sve dok ne stiže do nekoga kraljevskog dvora. Predstavljen kralju, upita ga:

- Jesi li ti najmoćniji kralj na zemlji? Ako jesi, želim ti služiti kao ratnik.

:

Videći ga tako snažna i spremna, kralj bez oklijevanja prihvati ponudu i primi ga u svoju službu, te ga postavi za čuvara pred ulazom u svoje odaje.

Jednoga dana dvorska luda zapjeva pred kraljem pjesmu o smrti, a bio je nazočan i Samson. Kad ovaj zapazi da kralj sve više dršće i blijedi, upita ga:

- Zašto dršćeš? Zar se bojiš smrti? Znači da je ona jača od tebe... Zato te ostavljam, kralju - reče Samson - i idem u potragu za njom... I ode.

Opet je dugo hodao, te konačno stiže do proplanka gdje dan prije bijaše bitka između dva neprijateljska tabora. Na livadi su ležali sve samo mrtvi ili teško ranjeni. Između njih je hodala neka žena odjevena u crno. Samson joj se obrati:

- Ženo, koga tražiš? Možda nekoga od svojih milih...

Žena dubokih crnih očiju prekine ga:

- Ja sam smrt. Znam da ti mene tražiš. Primam te u svoju službu. Za sada mi pomozi preuzeti sve ove ranjenike.

Smrt i gorostas obilazili su ratno polje sve dok nije izdahnuo i posljednji ranjenik, a zatim zajedno krenuše prema obližnjem mjestu. Na jednom raskrižju naiđoše na križ s likom Raspetoga, što toliko prestraši smrt da je počela vrištati i bježati od raspela. Samson je sustiže i upita:

- Zašto bježiš? Zar se i ti bojiš!?

Na to će mu ona:

- Zar nisi vidio? Na križu je lik onoga (nije se usudila izreći njegovo ime) koji me pobijedio. Mislila sam da sam jača od njega, a on me svojim uskrsnućem osramotio i ponizio. Zato vječno bježim od njega. Ne mogu vidjeti ni sam njegov križ, koji je od tada postao znak uskrsnuća i života. Razumiješ li ti to uopće?

* * *

Samson tada napusti i smrt, te pođe tražiti onoga koji je uskrsnuće i život. Došavši do neke spilje, opazi u njoj čovjeka koji se upravo molio pred križem. Bio je to neki vrlo pobožan pustinjak, sama dobrota... Samson ga upita:

- Dobri čovječe! Možeš li mi reći gdje bih mogao naći onoga koji je umro na križu kao što je ovaj tvoj, no koji je uskrsnuo i pobijedio i samu smrt?

- Misliš na Isusa? - upita ga pustinjak.

- Ne znam kako se zove, no bit će da je to on - odgovori Samson.

- Moraš se posvetiti molitvi i pokori, pa ćeš ga sigurno naći. Bit će to velika sreća i radost za tebe!

Moliti se nije mu baš bilo teško, no kad je čuo da se pokora sastoji osobito u postu i nemrsu, odlučno reče:

- Ni u snu! Meni je potrebno pola ovce za ručak i isto toliko za večeru. Umro bih od gladi bez toga.

- U redu! - reče mu na to pustinjak. Onda se posveti službi bližnjima, svojoj braći i sestrama kojima treba pomoć, i u njima ćeš moći naći Isusa, Kralja kraljeva. Nedaleko se nalazi rječica preko koje mnogi moraju prijeći, a ona često nabuja i neprohodna je. Ti si pravi gorostas, pomozi im, tebi to neće biti teško.

Samsonu se to svidjelo. Na obali odmah podiže kolibu i otad je uvijek, danju i noću, bio spreman svakome priteći u pomoć.

Jedne večeri začuje glasić koji ga je zvao:

- Gorostase, dođi, pomozi mi prijeći na drugu stranu rijeke!

Kad je izišao iz kolibe, vidje pred sobom dječačića od pet-šest godina. Uzevši ga na svoja ramena, uputi se preko rječice. Nije ni primijetio da je ona, zbog velikih kiša, prilično nabujala. Kad stiže do sredine, prvi put ga obuze strah. Ne radi sebe, nego radi dječačića što ga je nosio na svojim ramenima. I započne u sebi moliti:

- Isuse, Kralju kraljeva, pomozi mi!

Nakon teturanja po brzaku, ipak sretno stigoše na drugu stranu. Dječačić poljubi gorostasa, a on ga spusti na zemlju i isprati pogledom. Sutradan gorostas ispriča pustinjaku što mu se dogodilo, a ovaj će mu:

- Gorostase Samsone, ti si sinoć preko rječice prenio Kralja kraljeva. Našao si ga u molitvi i u dobrim djelima. Sada te mogu i krstiti. Nećeš se više zvati Samson, nego Kristofor, što znači "Onaj koji nosi Krista".

* * *

Možda ni mi nismo sposobni za velike pokore i za izvanredna djela, no Isusa ćemo uvijek naći u molitvi, a osobito u dobrim djelima prema bližnjima, jer on reče: "Što god ste učinili i najmanjemu od moje braće, meni ste učinili!"

Priredio: ZVONIMIR ZLODI