Evo nas opet u korizmi, u vremenu koje poziva i potiče na intenzivnije i konkretnije življenje naše vjere. Isus, iskušavan svime što čovjeka snalazi u životu, pa tako i napašću klanjanja i služenja Sotoni, i za nas, ali ne umjesto nas, pobjeđuje napasnika. On pokazuje i put kojim valja ići da bismo stigli do pobjede, do cilja prema kojemu težimo. Čineći ono što je Isus činio, Crkva u svom bogoslužju želi uvijek iznova čitati i proživljavati velike događaje povijesti spasenja ljudskoga roda, ostvarene "po Kristu, s Kristom i u Kristu". Crkva na osobit način u korizmi poziva vjernike da se s Isusom povuku u pustinju, da s njime mole i poste, te da vrše djela milosrđa i ljubavi prema bližnjima.

* * *

Drugi vatikanski sabor govori da su "vremena i dani pokore u tijeku crkvene godine (korizmeno vrijeme i svaki petak na spomen smrti Gospodinove) jaki trenuci pokorničke prakse Crkve". Ta su vremena osobito prikladna za duhovne vježbe, za pokornička bogoslužja, za hodočašća u znak pokore, za svojevoljno odricanje, kao što je post, te za milostinju i za bratsku raspodjelu dobara preko karitativnih i misionarskih djela.

Unutarnja pokora kršćana može se očitovati kroz različite oblike, ali Sveto pismo i crkvena tradicija najčešće govore o trima oblicima. To su: post, molitva i milostinja. Ova tri oblika izražavaju obraćenje u odnosu prema samom sebi, u odnosu prema Bogu i u odnosu prema bližnjima. Nedostaje li jedno od spomenutih obraćenja, ne može se govoriti o iskrenoj i o temeljitoj promjeni života.

Obraćenje u svakodnevnom životu ostvaruje se vanjskim znakovima pomirenja, brigom za siromašne, vršenjem i obranom pravednosti i prava, priznavanjem vlastitih pogrešaka, bratskom opomenom, preispitivanjem života, ispitom savjesti, duhovnim vodstvom, prihvaćanjem trpljenja, te ustrajnošću u progonstvu zbog pravde. Najsigurniji put pokore jest svakodnevno prihvaćanje križa i hod Isusom stopama.

Redovito ispovijedanje, čitanje Svetoga pisma, molitva, opraštanje i traženje oproštenja, te sudjelovanje na sv. misi i primanje pričesti, također su pouzdani znakovi života s Bogom i svakodnevnog odvraćanja od zla i stalnoga obraćenja Bogu.

Sveta godina 2000., u kojoj Papa poziva na oproštenje i na zaborav svega što bi Isus rado oprostio i izbrisao iz sjećanja, posebna je prigoda za unutarnju promjenu života. Nemoguće je iskreno moliti Očenaš i gajiti osjećaje osvetoljubivosti ili mržnje.

* * *

Čitateljima nudimo novi broj "Veritasa", bogat različitim sadržajima. Cilj tekstova naših suradnika nije samo informiranje, nego oni žele i probuditi uspavane savjesti, kako bi čitatelje privukla ljepota Kristove radosne vijesti, koja donosi slobodu, a najslađa je sloboda upravo sloboda od grijeha.

Budući da se Sveti Otac ne ustručava javno priznati grijehe koje su tijekom povijesti počinili kršćani i moliti za oproštenje, pokazujući i drugima primjer za nasljedovanje, i mi u "Veritasu" ovim putem sve čitatelje molimo za oproštenje svih eventualnih uvreda koje smo nekome možda nanijeli. Kroz 38 godina izlaženja, i na stranicama ovoga lista bilo je dosta sukoba, pa i uvreda. Uglavnom je iznošenje istine bio cilj takvoga pisanja, ali ponekad je u svemu nedostajalo ljubavi, pa se i istina mogla pretvoriti u izvor razdora ili svađe. Ne želimo da nam išta od naše prošlosti kvari svetost Svete godine i ne želimo dopustiti da nam korizma, kao prigoda za pomirenje, za darivanje i za traženje oproštenja, promakne neiskorištenom.

Sve čitatelje ujedno molimo za razumijevanje: da u našem pisanju traže najprije ono što je dobro i plemenito, a onda da nam se slobodno, u duhu bratske ljubavi, obraćaju i svojim kritikama, savjetima i prijedlozima. Svima unaprijed zahvaljujemo za dar oproštenja, nadajući se da će čitatelji "Veritasa" jubilarnu korizmu iskoristiti za temeljito življenje poziva na svetost, upućenog svim ljudima dobre volje.

MARKO PUŠKARIĆ