KAMEN
PO KAMEN
ZAGOVORNIČKA MOLITVA I DOBRA DJELA
I VAS, BRAĆO I
SESTRE
Dat ću Vam, prije nego li prijeđem na samu stvar,
nekoliko primjera koje sam doživio ovih dana, a mogu biti izvrsno polazište za ono o
čemu želim progovoriti.
Prvi primjer: Vozio sam se nepoznatim
putovima, vjerujući da idem prema Rimu. Onda je postalo očito da tome nije tako. Zato
sam zamolio gospođu koja je prodavala suvenire da mi kaže kojim putem trebam ići.
Ljubazno mi je odgovorila da mogu ići bilo kojim putem, jer svi putovi vode u Rim.
Drugi primjer: Bio sam na odbojkaškoj
utakmici. Igrali su neki protiv nekih. U neko doba sam morao nekamo otići. Zamolio sam
nekog čovjeka, koji je sjedio do mene, da mi pričuva mjesto dok se vratim. Rekao je da
će mi vrlo rado pričuvati mjesto i dao mi je deset kuna.
Treći primjer: Bio sam na odbojkaškoj
utakmici, na onoj istoj. Čovjek koji je vrlo rado pristao pričuvati mi mjesto dao mi je
deset kuna i zamolio me da mu donesem kokice. Uslišao sam mu molbu, premda nisam bio
krenuo po kokice.
Četvrti primjer: Bilo je jutro. Došavši
na posao htio sam popiti kavu iz automata, no nedostajala mi je jedna kuna. Zamolio sam
prisutne da mi pomognu. Svih sedamnaestoro dalo mi je kunu, neki i dvije. Tog sam se dana
predozirao...
Naumio sam napisati brojne primjere, ali su
me zamolili da se obuzdam, pa sam odustao od toga. I to je još jedan primjer: primjer
koji nas može utješiti spoznajom da živimo u svijetu u kojemu će većina ljudi svakom
čovjeku napraviti uslugu ako ih se zamoli. Ljudi su skloni činjenju dobra.
* * *
Do sada sam, u svom kratkotrajnom i uobičajenom životu, bio oko
pet tisuća puta na misi. To sam izračunao za vrijeme jedne propovijedi koju sam,
srećom, čuo nakon pettisućitog dolaska. Da sam je čuo na početku, ne bih ni pet puta
otišao na misu. Pretpostavljam da sam nekoliko stotina puta i zakasnio na početak mise,
ali sam, razbacujući se velikodušno procjenjivanjem, sigurno na četiri i pol tisuće
misa bio od početka do kraja. Bilo bi čudo da to nije ostavilo traga na meni, kao što
je i čudo da to nije ostavilo jačeg traga na meni.
Razmišljajući ove godine o euharistiji, a
onda i o misi, pala mi je na um misao koju, začudo, nikada prije nisam čuo, niti mi je
itko na to usmjerio pažnju. Moguće da mene nije bilo kad se o tome govorilo, a moguće
je i da nisam bio ondje gdje se o tome govori. Isto tako postoji mogućnost da se o tome
uopće i ne govori.
* * *
Jedan od uvodnih dijelova mise zove se
pokajnički čin, a sastoji se od kajanja i zazivâ upućenih Kristu. Svjesni svoje
grešnosti i Kristovog poziva da se, prije nego li prinesemo žrtvu, pomirimo sa svakim
čovjekom, prihvaćamo svećenikov poziv da ispitamo svoju savjest. Nakon promišljanja u
šutnji zajednički priznajemo svoju nesavršenost. I tu govorimo ono o čemu želim
progovoriti.
Moleći propisane obrasce, Crkva skupljena
u crkvi, pronalazi toliko snage, vjere i ljubavi da svatko od nas prisutnih osjeća da
može, bez straha ili neugode, posvjedočiti svoju nesavršenost i činjenicu da je
sagriješio i mišlju, i riječju, i djelom, i propustom. To priznajemo Bogu, ali i
okupljenoj braći i sestrama.
Koliko bi svijet bio bolji kad bi
kršćani, ponavljajući propisane obrasce, razmišljali o izrečenome, a ne "verglali"
dobro naučene riječi.
Potom, svjesni svog poziva, ali i ovisnosti
o Božjoj milosti, zamolimo za pomoć u okrepljenju vlastitih molitava Blaženu Mariju,
vazda Djevicu, sve anđele i sve svete. I toj svetoj družbi zagovornikâ dodajemo i one
koji su zajedno s nama okupljeni oko misnih stolova, želeći da i oni budu naši
zagovornici. Zamolimo braću i sestre koji su se okupili na blagovanje Riječi i Tijela da
se mole za nas Gospodinu, Bogu našemu, da u vremenu koje nam predstoji bude po nama
učinjeno u svijetu manje zla, a više dobra.
Koliko bi svijet bio bolji kad bi
kršćani, ponavljajući propisane obrasce, razmišljali o izrečenome, a ne "verglali"
nekoć naučene riječi.
Na ovih mojih četiri tisuće i petsto
misa, ne računajući NEK, Hipodrom ili mise u domaćim i inozemnim svetištima, bilo je u
prosjeku, razbacujući se nemilosrdno procjenjivanjem, stotinjak ljudi. Ispada da su me
oni koje nazivam braćom i sestrama četiristo pedeset tisuća puta zamolili za uslugu,
zamolili da im molitvom pomognem da budu bolji, a ja sam se veoma bezobrazno oglušio.
* * *
Sada uvijek, kad okupljena braća i sestre,
uz Blaženu Mariju, vazda Djevicu, sve anđele i sve svete, zamole i mene za pomoć,
napravim im uslugu i pomolim se za njih.
Nadam se da i Vi to činite. Ili da ćete
početi činiti. Ako ni zbog čega drugoga, a ono zato da Vam ne prigovore da ste
nepristojni jer ne želite napraviti običnu uslugu onima koji su Vas ljubazno zamolili za
pomoć.
NIKOLA KUZMIČIĆ
>[SADRŽAJ]<