Sveta vrata
patrijarhalnih rimskih bazilika doista predstavljaju gotovo isključivi ulaz u
unutarnjost. Ljudi se tiskaju, čekaju u redu, ali svi žele proći, kleknuti na prag i
dodirnuti okvire. Najpotresnije je vidjeti bolesne i invalide koji, pomalo nezgrapno, ali
na svoj način, žele potvrditi svoju vjeru i pouzdanje.
U prva tri dana Velikog jubileja prošlo je kroz
vatikanska Sveta vrata oko milijun hodočasnika i znatiželjnika, što je iznad
očekivanja. Zasad nije zabilježen nijedan ozbiljniji izgred, pa su i talijanska i
vatikanska policija izrazili zadovoljstvo. Ispovjednici, pak, u Bazilici sv. Petra mogu
potvrditi da je osjetno porastao broj onih koji ovih dana pristupaju ovom sakramentu,
želeći ostvariti obraćenje srca, jedan od glavnih uvjeta jubilejskih oprosta.
* * *
Posljednji mjesec prije početka Svete godine
obilježilo je više značajnih i zanimljivih, zbivanja koja bi vrijedilo ne samo
zabilježiti, nego se na njih i osvrnuti. Mi smo se opredijelili za dva događaja, naoko
suprotnog predznaka, a zapravo istovrsnog sadržaja, koji potvrđuje poruku Velikog
jubileja. Radi se o učestaloj pojavi proglašavanja svetih, što će tijekom Svete godine
dobiti još veću težinu, a, s druge strane, tu je i priznavanje krivnje, koju je Sveti
Otac nedavno ponovno javno ispovjedio, u povodu znanstvenog skupa o češkom reformatoru
Janu Husu, kao najavu još potpunijeg priznanja grešnosti crkvenih ljudi u tijeku Svete
godine. I ne treba se tomu čuditi. Crkva nije samo zajednica svetih; ona je, štoviše,
skup grešnikâ, koji ipak u javnom priznanju krivnje nastoje i od ljudi zadobiti
oproštenje, a ne samo od Boga.
* * *
Tijekom svečanoga euharistijskog slavlja u Bazilici
sv. Petra papa Ivan Pavao II. proglasio je u nedjelju, 21. studenoga 1999., dvanaest novih
svetaca. To su: franjevac opservant Toma da Cori; svećenik Benedikt Menni, pripadnik
bolničkog Reda sv. Ivana od Boga (Fatebenefratelli); redovnik Ćiril Betran, iz Družbe
braće kršćanskih škola, s devetoricom subraće mučenika za vrijeme španjolskoga
građanskog rata. Na taj način je porastao već otprije impozantan broj Božjih ugodnika
koje je sadašnji papa uzdigao na čast oltara.
Statistike govore da su između 1609. i 1999.
službeno beatificirana 1.742 blaženika, još preciznije: 808 do današnjeg pape, a 934
za pape Ivana Pavla II. Iz ovoga broja Sveti Otac je već kanonizirao 36 svetaca. Što se
pak tiče proglašenja svetih, otkad postoji nadležna Kongregacija za proglašenje
svetih, od 1594. godine, na čast oltara službeno je uzdignut 591 svetac, od toga 296 do
sadašnjeg pape, a jedan manje za pape Ivana Pavla II. Računica tvrdi da je Ivan Pavao
II. proglasio blaženima i svetima 1.235 osoba, po čemu je neosporni rekorder u
slavljenju beatifikacija i kanonizacija.
I ne samo to, već se za Veliki jubilej predviđa
osjetno povećanje ovoga broja, jer je kalendar jubilejskih slavlja pridržao čak pet
dana za ove manifestacije: 5. ožujka, 9. travnja i 3. rujna za beatifikacije, a 21.
svibnja i 1. listopada za kanonizacije novih svetaca Katoličke crkve. Upravo je ovih dana
nadležna Kongregacija dala Svetom Ocu "zeleno svjetlo" za pape Pija IX. i Ivana XXIII.
i očekuje se službena najava njihove beatifikacije, vjerojatno za početak rujna ove
godine.
Ima danas sve više onih koji izražavaju čuđenje
ovim postupcima Ivana Pavla II., tvrdeći da naše vrijeme nije doba svetosti, već
naprotiv… Ima čak i onih koji govore kako bi trebalo bar usporiti ovaj ritam, jer da
ima toliko svetaca i blaženika te ih nitko više ni ne opaža. Slične prigovore čuo je
krajem šestoga stoljeća papa Grgur Veliki, pa je, na tvrdnju svojega đakona Petra kako
sveci pripadaju prošlosti, jer da im tadašnje okrutno vrijeme nije naklonjeno, kao
odgovor počeo pisati veliko djelo o svetim ljudima koje je osobno poznavao ili o njima
čuo neposredna svjedočanstva. Tako je nastao izvanredni spis "Razgovori o životu i
čudesima italskih otaca", gdje je papa Grgur Veliki u četiri sveska opisao svete ljude
svojega vremena (istaknuto mjesto zauzima sv. Benedikt). Time je veliki papa dokazao da
svetost pripada svakom vremenu i kraju, te da sveci ne pripadaju samo prošlosti, već da
žive i djeluju među nama, ovdje i sada. Sličan odgovor vrijedi i za one koji danas
osporavaju Papinu praksu češćih i brojnijih beatifikacija i kanonizacija.
* * *
No, da Katolička crkva nije samo zajednica
svetaca, već da u njoj žive i grešnici, potvrđuje sredinom prosinca u Rimu održano
višednevno savjetovanje o Janu Husu, češkom reformatoru i svojevrsnom mučeniku za
svoje uvjerenje. Službena ga je Crkva osudila i 1415. godine poslala u smrt. |
Rimski skup, održan na
Lateranskom sveučilištu baš u predvečerje otvaranja Velikog jubileja, odlučno je
rehabilitirao ovoga reformatora, koji i danas ima svoje sljedbenike u češkim, odnosno
moravskim krajevima. Na kraju savjetovanja oglasio se i papa Ivan Pavao II., koji nije
zanijekao odgovornost tadašnjih crkvenih ljudi i priznao je krivnju za djelo koje je do
danas ostavilo duboke tragove i podijeljenosti u češkoj prošlosti i sadašnjosti. "Jan
Hus je čovjek vrijedan spomena iz više razloga. No, za češki narod osobitu važnost
predstavlja njegova moralna hrabrost pred suprotnostima i pred samom smrću", izjavio je
Papa. Zbog svega toga Ivan Pavao II. izražava "duboko žaljenje za okrutnu smrt na koju
je Jan Hus bio osuđen, izvor sukobâ i podjela koje su na taj način otvoreni u mislima i
srcima češkog naroda".
I u ovom svojem zapaženom govoru Papa je razvio
temeljne postavke novome pristupu koji od Crkve traži ispit savjesti za djela prošlosti,
čak i "čišćenje prošlosti", o čemu Papa govori i u svojoj buli najave Velikog
jubileja, a što će nesumnjivo doživjeti vrhunac ostvarenja, ali i osporavanja, ne više
na Čistu srijedu, kako je bilo prvotno najavljeno, nego na Prvu korizmenu nedjelju, kada
će više vjernika moći osobno prisustvovati ovom hrabrom, možda i najodvažnijem, činu
jednoga pape. Zbog toga je nedavno Sveti Otac zadužio Kongregaciju za nauk vjere da
ispita sve oblike mogućih prigovora u Crkvi, kako to ne bi bio doista samo čin
zbližavanja izvan Crkve, nego ni čin podvajanja u samoj Crkvi. Nisu poznati savjeti i
preporuke ove najvažnije katoličke kongregacije, koju vodi njemački kardinal Joseph
Ratzinger, ali ne treba sumnjati da će papa Ivan Pavao II. voditi brigu o njezinu
mišljenju.
Čuje se podglas, a ponekad i javno, prigovor da
Katolička crkva ne bi trebala javno priznati krivnju iz povijesti sve dok to isto ne
učine i predvodnici ostalih crkvenih zajednica. Na to se nedavno otvoreno osvrnuo
direktor najpoznatijega talijanskoga katoličkog tjednika "Famiglia Cristiana" u jednom
od svojih uobičajenih i omiljenih odgovora, gdje je istaknuo poglaviti razlog zbog kojega
katolici ne trebaju strahovati od Papine inicijative "čišćenja pamćenja", pa i uz
cijenu da u taj čin ne budu uključeni ostali: "Ako svi čekaju da drugi bude prvi koji
će učiniti takav korak, nitko se nikada neće pomaknuti. Evo zašto poniznost priznanja
grešaka nije znak slabosti, nego jakosti, čin hrabrosti, koji može postati evanđeoskim
kvascem što će uskisnuti cijelo tijesto."
* * *
Iz vrlo bogatog repertoara zbivanja neposredno prije
otvaranja Velikog jubileja izdvajamo samo još nekoliko pojedinosti:
— Rimljani su prilično odahnuli kada je sredinom
prosinca zatvoreno više od 90 posto (g)radilišta, koja su se odnosila na obnovu ili
(do)gradnju 98 crkava, 64 arheoloških mjesta, 45 muzeja i 25 spomenika, te preko 2.400
zgrada, ali i nadalje ostaju zabrinuti odvijanjem prometa u gradu, koji je sve zakrčeniji
i ekološki sve ugroženiji. Iako je u promet stavljeno 390 novih autobusa, a privatnicima
prepušteno više specijalnih "jubilejskih linija" za povezivanje mjesta značajnih i
vrijednih pažnje hodočasnikâ, čini se da će to ostati najizravnija prijetnja za
izazivanje napetosti. Tko će domaćina uvjeriti da kod kuće ostavi svoje vozilo te se
koristi komunalnim sredstvima prijevoza?
— Od umjetničkih ostvarenja posebno je
oduševljenje izazvao završetak radova na obnovi Sikstinske kapele, koja je sredinom
prosinca zasjala u punom svjetlu svoje ljepote, na divljenje uvijek brojnih posjetitelja,
a na poticaj kardinalima kada se ovdje budu sastali radi biranja pape. No, osim ove
obnove, osobitu je pažnju pobudilo posve novo uređenje papine kapele "Redemptoris
Mater" u odajama papinske palače (bivša Sveta Matilda), koja svojim živopisnim
mozaicima oživljava ideju povezivanja kršćanskog Istoka i Zapada. Vrijedi zabilježiti
da je nacrt za ovo djelo izradio slovenski isusovac Marko Ivan Rupnik, u čijoj su ekipi
izvoditelja istaknuto mjesto imali i neki slovenski umjetnici. Radovi su trajali više
godina, a sada je ovaj bogoštovni prostor, koji su kardinali darovali papi Ivanu Pavlu
II. u povodu njegove pedesete obljetnice misništva, prepušten liturgijskim i
meditativnim potrebama Svetog Oca i njegovih gostiju. A slovenska Crkva može biti ponosna
na ovo djelo, koje će neizbrisivo nositi pečat njihovih ljudi.
— Skoro trideset metara visoki bor koji ukrašava
Trg sv. Petra, neposredno uz velike božićne jaslice, darovali su češki vjernici. Oni
su se pod duhovnim vodstvom praškoga kardinala Miloslava Vlka i češkoga predsjednika
Vaclava Havela okupili u Rimu, gdje su nekoliko dana prije Božića primljeni u
audijenciju kod Svetog Oca, te su tom prigodom darovali još dvadesetak borova, koji krase
razne vatikanske prostorije u ovo božićno vrijeme. Valja napomenuti da su mnogi narodi
unaprijed predbilježili svoj božićni bor, a, koliko smo informirani, čini se da je
Božić 2002. pridržan za hrvatske šume. |
