Smrt Predsjednika... Bog sudi, ljudi prosuđuju: puno je toga izrečeno i napisano ovih dana, puno je misa zadušnica održano i, kako reče Ljiljana, ne Saucha, u Dnevniku — bilo je i koncelebiranih misa i, nakon svega, ostaje nam ostavinska rasprava! Svođenje računâ: za neke račune treba vremenska distanca, neki su odmah ispostavljeni… k’o opomena od Elektre, 5 dana po primitku! Šifra kupca, na dan..., dugujete nam iznos... Kako je krepost uvijek negdje u sredini (ne znam važi li ovo i za stranke centra, lijeve ili desne), bivši ministar nam savjetuje: vi koji se ne slažete, budite blagi, vi koji ga podržavate, budite umjereni. No, blagosti i umjerenosti baš i nema u većim količinama: Božić je iza nas, možda nešto ostane od njegove blagosti, radosti i mira, no nije nimalo jednostavno ostati umjeren u predizbornoj makljaži i muljaži, u konkretnom životu, u konkretnom danas i ovdje…

Izbori su iza nas. Svaki kraj je novi početak i, kako reče prije izborâ jedan mladi liberal: mene nije strah ni od komunjara, ni od nacista, ni od crnih ni od crvenih — mene je strah od blesavih! Izbori su pokazali koliko smo se opametili. Smijte se, Hrvati! Ugledajmo se na Mađare, gdje je premijer Viktor Orban rekao: ne turoban izraz lica uoči novog milenija! No, nisu samo lica Mađara postala siva i izdužena…

* * *

Vremena, k’o u Ogrestinim filmovima, isprana, gdje je pranje novca jedna od važnijih značajki svekolikih gospodarsko-pretvorbenih čudesa, bez profiliranih ideja i fokusirane radnje: nemamo proizvodnju, ali nemamo (zasad) ni inflaciju. Hoće li nam "crvena prašina" donijeti bolje dane od egzaltiranog hrvatstva, najčešće starog desetak godina?

Ovih dana slatko sam se nasmijao dva puta: Sretnem dva katolika s juga Jugoslavije i u prolazu čujem: ajoj... što mene boli glava, mozak me ozebo, mene, me… Očito, prošlo je vrijeme vatre i ražnja, ne zečeva, nego volova…Ili, oglas: odlutao pas sljičan lesiju, samo crno-bjelji; javiti na telefn…

Robert James Fischer šahist stoljeća; slijedi Kasparov, treći je dr. Emanuel Lasker, filozof i matematičar, veliki prijatelj češnjaka: kažu da je tako omamljivao svoje protivnike. Nakon dužeg vremena odigrao sam jedan šahovski turnir, u Velikoj Gorici: 116 šahista, iz Hrvatske, Slovenije, BiH i Švicarske, 5 velemajstora i na izvoz intermajstora i majstora. Velemajstor Krunoslav Hulak osvojio je l. mjesto i nagradu od 3.900 kuna: daleke 1976. u Boru, na prvenstvu propale države, dobio je Matulovića s dva lovca protiv dva topa! I postao državni prvak. Eto dokaza: duh je jači od materije, ili d materijalnog koje nagrizaju moljci. Iznimka je, tako kažu, crni papar: dakle, u kesu s lovom crnog papra i nema problema! Kesu bih još našao (ili hrvatski vrećicu) kao i crni papar, no kako namaknuti sadržaj kese (vrećice)?

Postati tajkun? Ili političar? Moralno-politički podoban? Pitanjâ je puno, odgovorâ daleko manje.

Vjerujem i nadam se — prošlo je vrijeme "nezaboravne ljubavi" Crkve i Države, zajedničkih otvaranja i blagoslova cesta i vrtića, no pomalo me zbunjuje šutnja Crkve u situaciji gdje bi trebala, ili je trebala, progovoriti: počelo je "grijehom struktura", nastavljeno u crkvi sv. Marka prigodom prošlogodišnjeg Dana državnosti, i… šutnja. HBK, Justitia et pax ili Centar za promicanje socijalnog nauka Katoličke crkve — isto, ili jako slično… Opet, vjerujem da je nadbiskup Bozanić za samofinanciranje Crkve, jer, nedavno je rekao dr. Neven Šimac, pokazuje izrazitu brigu i smisao za slobodu Crkve, kao suvremen i koncilski usmjeren pastir. Ipak, ponekad me Crkva zbunjuje… Pokojni Vjekoslav Bajsić bi rekao: jež na autocesti, ili tradicija kao problem…

* * *

Eto prigode za naslađivanje ili za istinu!? Dunje pjesničkog prezimena (tu prestaje svaka sličnost s velikim Tinom) ili Maje (zovem je Prijateljskaja) — možda bi joj smislenije bilo baviti se horoskopima, poput Maje Lončarič — SKORO sam zaboravio; tu je i Aleksa, ne Šantić, nego Crnjaković… Zgodno reče ovih dana jedan poznanik: zapadni Balkan! A percepcija onih koji nam zamjeraju govôri: autoritarnost (ovo je iza nas), ukočenost i samozadovoljstvo, zabrinjavajući gospodarski pokazatelji!

Predstavljene su dvije knjige Bone Zvonimira Šagija; prave teme, u pravo vrijeme. Dok Maja Freundlich u Vjesniku zbori novost je kuna, i njezino suvereno jamstvo da novcem raspolažemo sami, pa čak ako imamo i kradljivce, Bono govori iz drugog "dura i mola", bez skrivenih primisli, u jasnoći izrečenih misli. Jer, siromaštvo nisu brojke, to su ljudi! Osim Bone, te večeri uistinu su me osvježili stil i sadržaj riječî fra Špira Marasovića: svojim govorom o kontekstualnoj teologiji, u ozračju koje nimalo nije bezazleno... gdje više nema građanina, radnika i seljaka, ali zato ima u velikim količinama i dozama "okruglog propovijedanja". Dr. Adalbert Rebić je te večeri rekao: socijalistički smo odgojeni! Javilo mi se pitanje: kojim smjerom u preodgoju?

I skoro sam donio zaključak, kad, vidim, sindikalac Sever napušta tribinu… Malo mi je teže legla u uho rečenica dr. Rebića: Svi smo upleteni! Umjesto mene Šagi je replicirao; na jasna pitanja treba dati jasan, zašto ne i neugodan? (kako kome), odgovor! Svjedočki i proročki prozborio je i jedan laik iz Varaždina; koliko sam zapamtio, prezime mu je Cingul. Jasno, pojedini pacijenti ne odolijevaju patologiji "javnog nastupa": dociraju, educiraju i zamaraju svojim nebulozama i glupostima, no čulo se i pravo pitanje (komentar), koje je izrekao Albert Turčinović, a ono u dvije riječi glasi (NE)SOLIDARNOST i (NE)SIGURNOST! Pametnome dosta! Marasović je spomenuo "politički celibat i divlji brak", dr. Kušar "političku kulturu" (pomislih, a što kada je želudac prazan, mari li on za ovu kulturu?), Branimir Bilić je šutio... Valjda je lovio inspiraciju, ili eventualnog sugovornika. Šteta, Šagi je već bio u njegovoj emisiji.

Fra Bono je zaključio: s ljubavlju među ljudima! To je civilizacija ljubavi, o kojoj je neumorno govorio i koju je živio njegov pokojni brat Tomislav Janko Šagi-Bunić.

* * *

Cezari naših dana zaboravljaju da nakon Rubikona slijede Martovske ide… U Groznom i oko Groznog je stravično. Sjever Europe i Venezuelu poharale su vremenske nepogode. Svidjela mi se rečenica jednog novinara: "Mala je mana ovakvog (našeg) novinarstva tek u činjenici da u demokratskom društvu ne može biti priča za medije samo ono što drug Tito izjavi, jer druga Tita više nema." Osobno, ne kunem se ni u koga, a ljubice, jaglace i visibabe još će malo počekati. Čitam, Kina je još u početnom stadiju socijalizma; svašta nas još čeka! Zar i Hrvatska nije na novom početku, gdje nas svašta čeka? No, kako novac nije imovina, možda ni mafijašenje nije kriminal!? Činjenica je, od ‘96. do ‘99. CROATIA OSIGURANJE, d. d., uplatilo je za CROATIJU 27.891.468 kuna! Javno je to potvrdio Suad tenisač. Fidel Castro, ili Fidel Alejandro Castro Ruz, proslavio 4 desetljeća plodne vladavine. Do "Mercatonea" i nazad za deset kuna. Mirko Kovač bi rekao: zona opasne banalnosti. I nastavlja Kovač: "Ostavština njihova muža jest ‘nekoliko neispijenih čaša gorčine’, kako Faulkner opisuje oporuku jednoga oholog pukovnika iz familije Sartoris."

Ostajem nostalgičar nekih normalnih situacija! Možda je vrijeme uspomenica, ne spomenica, zna se čijih? Vrijeme će jako brzo izbrisati "jalnuše, farizeje i Judine škude": Soros gubi plijen "ljudskih i političkih širina", nema više kome plaćati — jednostavno, ostaje čovjek bez posla! Nek’ pokuša na burzi u Zvonimirovoj!