U Isusovo vrijeme, posebno u Galileji, uz zemljoradnju i trgovinu cvatu razni obrti. Stoga se Galileja i naziva od milja "zemlja gazele". Zemljoradnja traži dobre orače i kopače za kamenite bregove. Zemlja daje žito, ječam, vino, ulje i druge proizvode.
Obrti su različiti: obrađuje se željezo, bronca, bakar, kao i zlato i srebro. Od 4. tisućljeća keramika je razvijena, od kućnih posuda do sarkogafa. Drvodjelstvo je također prošireno. Dragocjeno drvo se uvozi iz Fenicije (cedrovina). Justin iz Nabluza (god. 165.) spominje jarmove i plugove koje je Isus radio. Postoje i drugi obrti, kao šatoraši, priređivači lana, kožari, bjelioci...
Posebno u Isusovo vrijeme razvijeno je i građevinarstvo, koje traži sve vrste obrtnika: od kamenolomaca, klesara, do drvodjelaca i raznih obrtnika metalom. Herod Veliki gradi Cezareju na Moru, Samariju, Antipatridu i druge gradove i utvrđenja. Posebno obnavlja jeruzalemski Hram. Kameni blokovi su i do 7 m duljine (100 tona). Herod Antipa gradi Seforis i Tiberijadu. Pilat gradi vodovod dug 30 km. Kroz kamene doline i bregove ni današnjoj tehnici ne bi to bilo lako.
Radi se od izlaska sunca do zalaska. Ljeti se radi 12 sati, a zimi kraće. Za hranu svatko se mora pobrinuti sam za sebe. Ujutro se ne uzima ništa. Propovjednik veli: "Jao, tebi, zemljo, kad ti je kralj premlad i knezovi se već ujutro goste." (Prop 10, 16) Plaća na dan je denar, za koji se može kupiti 25 kg kruha (Otk 6, 6).
Nije li ovo drvodjelja? (Mk 6, 3)
Nazarećani, slušajući Isusa u svojoj sinagogi, preneraženi pitaju: "Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin?" Znak je to da je Isus nakon Josipove smrti preuzeo drvodjeljsku radionicu. Tako Bog "uzima lik sluga" (Fil 2, 7), kao drvodjelja po obiteljskoj tradiciji.
* * *
Čovjek je stvoren na sliku Božju i dobiva nalog da sebi podloži i ovlada zemljom i njezinim bićima (Post 1, 28). Nakon grijeha rad postaje mučan. Čovjek "u znoju lica svoga" mora jesti svoj kruh (Post 3, 17-19).
Biblijska predaja potiče na rad i napada lijenost. "Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar... A ti, dokle ćeš, lijenčino, spavati? Kad ćeš se dići oda sna svoga? Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i tvoja oskudica kao oružanik." (Izr 6, 6-11)
Sirah iznosi gledanje svoga vremena kad govori o lijenim robovima, za koje su "kruh, stega i rad", "klade i mučila", "jer lijenost poučava zloćama mnogim". A opet preporuča da se s robom postupa "kao sa samim sobom", "kao s bratom" (Sir 33, 25-33).
>>>
Židovski učitelji (rabini) bili su i poznati obrtnici. Vele, studij Zakona bez jednog
zanata znači učiti sina da krene u krađu. Pavao piše: "Tko neće da radi, neka i ne
jede." (2 Sol 3, 10) Sam je u tome prednjačio. Duge sate provodio je u svojem
šartoračkom zanatu, da ne bude nikome na teret u evangeliziciji (Dj 18, 3; 2 Sol 2, 9).
>>>
Isus veli Židovima: "Otac moj sve do sada radi, pa i ja radim." (Iv 5, 17) Sveto pismo govori o Božjem radu: Bog stvara nebo i zemlju (Post 1, 1) i sedmi dan "počinu od svega djela svoga koje učini" (2, 3). Bog "stvara" (radi) uvijek. Sedmi dan ne znači počinak iza rada, nego izriče puninu što je treba ostvariti. Nije to mjesto, niti vrijeme (nema noći), nego stanje. Blagoslov počinka sedmog dana uvodi sve stvorenje prema novom Kraljevstvu, prema preobrazbi svega storenja.
I Isus radi, kao i Otac. Najprije kao drvodjelja (Mk 6, 3), a zatim kao ostvaritelj Kraljevstva nebeskog. Onima koji mu predbacuju što ne poštuje subotni počinak veli da on već živi vrijeme "počinka blagoslova" Očeva, eshatološko vrijeme.
* * *
Učenik slijedi svoga Učitelja. Kršćanin ne radi samo zato da postane koristan i da bi bio suradnik društvenog blagostanja u vidu sve veće produktivnosti, niti da uskladi svoj duh veličanstvenom djelu stvaranja. Rad ne znači samo dovršiti djelo stvaranja, već prihvatiti volju Očevu, otkupiti svemir i čovječanstvo u zajedništvu s Kristom, biti otvoren Duhu Svetom u suradnji za ostvarenje Božjeg kraljevstva.
Stoga kršćanin prihvaća i patnju i križeve rada. Pavao nam je uzor: "Sve do ovoga časa i gladujemo i žeđamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskućnici smo, i patimo se, radeći svojim rukama." (1 Kor 4, 11 s) Rad postaje žrtveni prinos Bogu, da se rodi novi život, na slavu Božju (2 Kor 4, 7; 12, 9; 13, 4). Kršćanin već sada živi posljendnja vremena i njegov rad svjedoči život novog čovjeka u duhu (Rim 8, 22), te mu omogućava da učini braću sretnima u darežljivoj ljubavi.
Kršćanin je pozvan da braći otkrije duhovni smisao rada, što je "vjera ljubavlju djelotvorna" (Gal 5, 6). Na rad ne gleda samo kao na ostvarenje osobe, nego i kao na ostvarenje kraljevstva Božjega i na objavu sinova Božjih. Cilj je da ono što je Isus u svojem životu i u svojim djelima ostvario, posebno kroz svoju muku i smrt, kršćanin nasljeduje, te da u radu doživi već blaženi "subotni počinak" (u presvetoj euharistiji), da živi i da radi, u ljubavi prema braći i prema Bogu, na ostvarenju Božjega kraljevstva. Ono je već ostvareno u Isusu Kristu; mi svojim radom i svojim ljubavlju moramo nastojati da se to ostvari ovdje i sada, u našem vremenu.
