MOLITVENI VIJENCI KRALJICE OBITELJI

Marija - kraljica, a službenica

Sve što je povezano s Blaženom Djevicom Marijom toliko je lijepo, jednostavno i simpatično da je teško pronaći isto takve riječi da se to i opiše. Ali usprkos tome, ona zaslužuje svaki naš trud i pokušaj da za njezinu slavu učinimo sve što možemo.

BOŽO BARUN

Uvjeren sam da Gospa sa simpatijama prati i podržava naša dječja tepanja i nastojanja da joj iskažemo ljubav i odanost. Da nije tako, zar bi tijekom povijesti nastalo toliko predivnih molitava, pjesama, slika, kipova, glazbenih djela, knjiga, kapela, crkava, bazilika i svetišta njoj u čast. A ona nam nije ostajala dužna. Za jedan poljubac uzvratila nam je stotinu. Za jedan osmijeh isto tako. Za jednu molitvu koju smo joj uputili, ona se neprestano pred licem Božjim zauzima za nas, zagovara nas, zastupa i neprestano moli za nas.

Mjera ljubavi nebeske Majke nemjerljiva je. Kao odgovor na molitve ona, snagom koju je primila od Presvetog Trojstva, zaustavlja navale Zloga na naše živote i prosipa zrake Božje milosti na nas. Kako to čini? Možemo reći na razne načine. Svaka je majka dosjetljiva kad su u pitanju njezina djeca. Svaka je prava majka spremna sve učiniti da spasi svoju djecu. A Marija je Majka nad majkama po dosjetljivosti, po brizi, po spremnosti, po ljubavi i na kraju po učincima. Zbog toga joj je Bog dopustio da među nas dođe u vidljivom liku kako bi nam uputila riječi utjehe i nade, opomene i upozorenja. Svetišta koja su diljem svijeta podignuta njoj u čast, puna su njezine djece. A ona nam se predstavlja kao brižna majka i moćna kraljica. Govori o Bogu i poziva nas na poštivanje njegovih zapovijedi. Govori o svome Sinu Isusu Kristu i o njegovoj radosnoj vijesti. Govori o sebi kao majci i djevici. Predstavlja se kao Bezgrešna (Lourdes), kao Kraljica krunice (Fatima), kao Kraljica mira (Međugorje). Sve to čini kao vjerna Božja službenica koja aktivno sudjeluje u procesu spasenja svijeta, u procesu spasenja svoje ljubljene, a tako ugrožene djece. Stoga nas ne bi trebali čuditi ni smetati fenomeni koji govore o njezinim krvavim suzama. Bilo bi čudno da majka, kao što je ona, ostane indiferentna na tragediju koja prijeti njezinoj djeci.

Osim gore navedenih molitava, pjesama, slika, kapela i raznih djela, njezina vjerna djeca našla su i brojne druge, najčešće spontane načine, da dođu što bliže svojoj dragoj majci, da joj se mole, da joj zahvaljuju i da je slave, naprosto da budu uz nju, da budu s njom.

Jedan od takvih načina jesu i razne zajednice - bilo redovničke bilo laičke, zatim molitvene skupine, udruge, pokreti i njima slične udruge u kojima se vjernici okupljaju da s Marijom i po Mariji sigurnije dođu k njezinom sinu Isusu Kristu i tako prispiju k Bogu, svome Ocu i Stvoritelju.

Hrvati su, usprkos svim svojim grešnim navikama, jedan od gorljivijih naroda kada se radi o ljubavi prema Blaženoj Djevici Mariji. Mnogo je dokaza za ovu tvrdnju. Među njima je svakako i novi oblik pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji, pod imenom Molitveni vijenci Kraljice obitelji (MVKO). Ova pobožnost krenula je tiho i nenametljivo. U počecima bila je neznatna kao gorušičino zrno, da bi se u ovih pet godina razgranala na sve strane Lijepe naše. No ni to joj nije bilo dosta pa je svoje korijenje pružila preko oceana, sve do Amerike.

Što su to Molitveni vijenci Kraljice obitelji (MVKO)? Već na prvi pogled, odnosno čim čujemo ove četiri riječi, uočavamo da se radi o spoju nekoliko bitnih vidova našeg vjerničkog, preciznije rečeno, kršćansko - katoličkog života, koji se provlače kroz ovaj oblik marijanske pobožnosti.

Molitveni vid ovoga simpatičnog pokreta daje nam do znanja da se ovdje radi prije svega o bliskom duhovnom odnosu između majke Marije i njezine djece. Ova komunikacija se uspostavlja i održava prije svega i najčešće molitvenim putem. Bilo da je riječ o usmenoj, bilo o meditativnoj molitvi, uvijek je riječ o čežnji djece za što bliskijim dodirom s voljenom majkom. Radi se o svima nama dobro poznatim molitvama koje se godinama, pa i stoljećima, mole, kao što su krunica, litanije, devetnice, razmatranja, hodočašća i tome slično. No ovi vanjski molitveni oblici, koje najčešće nazivamo pučkom pobožnošću, nisu ni vrhunac, a još manje cilj komunikacije između nebeske Majke i njezine djece. Molitva je jedno od sredstava na putu do jedinstva u ljubavi. Naime, lako je reći, pjevati, propovijedati ili napisati da nam je Marija duhovna majka. Doduše, to zvuči privlačno i simpatično, ali to nije i ne može biti sve. Treba stići do svakodnevne životne suglasnosti i prožimanja misli, osjećaja i čina između nje i nas. Dakle, međusobna ljubav majke i djece podrazumijeva svakodnevno, obiteljsko zajedništvo kroz zalaganje oko zajedničkog dobra, izmjenu misli i osjećaja, kroz rad i nesebičnu žrtvu jednih za druge. Tek preko, i uz pomoć iskrene molitve, možemo shvatiti i opipljivo iskusiti da su Marijina briga i trud stvarni, tj. svakodnevno prisutni u našem životu i to radi nas i zbog našega dobra. Inače, bez molitve može nam se dogoditi, kao što je slučaj s nekima, da usprkos svim lijepim propovijedima i isto takvim knjigama ne vidimo niti osjećamo Božju i Marijinu prisutnost u našim životima. A onda slijedi ono što slijedi: sumnja, nevjera, neraspoloženje i na kraju gubitak ljubavi od koje se živi. Naravno da se ne može ljubiti nekoga koga ni na koji način ne možeš registrirati, doživjeti, dotaknuti…

Molitva je zapravo disanje duše i otkucaji srdaca. I disanje i otkucaji jesu zapravo odgovor nekomu na nešto. Ako srce ne vjeruje i ne ljubi, onda ni usta ne govore, ne mole. Ako pak mole, onda se to ne može nazvati molitvom već poganskim blebetanjem od kojega možemo imati samo duhovnu štetu i sablazan za druge. Stoga je njegovanje iskrenog i poniznog duha molitve jedan od važnih ciljeva MVKO- a.

Simbolika vijenca govori pak o zajedništvu više osoba koje nastaje stvarnom, a ne formalnom posvetom života Blaženoj Djevici Mariji. Kao što puno latica čini jedan cvijet, tako više vjernika udruženih u ovaj molitveni vijenac sačinjava živi cvijet Marijinih štovatelja i nasljedovatelja. Kao što se vijencem ovjenčava ili nagrađuje pobjednik, tako Marijini štovatelji i nasljedovatelji ovim molitvenim vijencem žele odati čast i zahvalnost svojoj dragoj Majci, pokazati joj dječju odanost i ljubav, te joj predati cijeli svoj život da ga ona čuva. Sve latice cvijeta, njih trideset i jedna, drže se zajedno, hrane se i napajaju na istom izvoru, zajedno šire ljepotu i miris one u čije ime tvore taj jedinstveni živi vijenac. Pojedinci i cijele obitelji, svećenici i redovničke zajednice u Vijencu doživljavaju i proživljavaju bogato otajstvo Crkve kao mističnog Tijela Kristova. Kao što znamo vijenac se dodjeljuje pobjedniku. Kakva je Marija pobjednica? Ona jest pobjednica i to u velikom boju. Riječ je o pobjedi nad zavodnikom koji je prve ljude naveo na otpad od Boga, a onda sve druge nagovara da nastave istim putem. Kako je Gospa izvojevala pobjedu? Njezino sjajno oružje jest poniznost i poslušnost Bogu i potpuno predanje u njegovu svetu volju. Stoga joj pripada vijenac časti i slave koji je već dobila od Presvetog Trojstva na nebesima. Svojim molitvama, slavljima, zahvalama… mi se samo pridružujemo onom slavlju koje se slavi u nebu i na taj način izražavamo želju i činimo sve da bude na zemlji kao što je i na nebu. Njezina djeca žele je vidjeti okrunjenu i na zemlji kojom je, poput svoga Sinaprošla "čineći dobro".

Kraljica je osoba koja u prvom redu ima vlast i moć. Poneki od kraljeva i kraljica imaju još i ugled, odnosno čast u svom kraljevstvu, među svojim podanicima. Majka Marija - Kraljica, posjeduje jedno i drugo. Sve je to stekla poniznošću, jednostavnošću, poslušnošću Božjoj volji, a za mjesto kraljice "kandidirala" se spremnošću na služenje Kralju i njegovim "podanicima". Ovakvo kraljevstvo i ovakvo kraljevanje poprilično odudara od nama poznatih ovozemaljskih kraljevstava koja se nerijetko stečena silom i porobljavanjem drugih, u kojima ponekad više kraljuje strah i dodvoravanje, negoli onaj koji sjedi na kraljevskom tronu.

Stoga, imati Mariju za kraljicu izuzetan je privilegij onih koju su na vrijeme shvatili kako Marija kraljuje. A kad su shvatili onda su se ujedinili u Molitvene vijence njoj u čast. A što su shvatili? Shvatili su da služiti takvoj Kraljici znači ući u Kraljevstvo Božje ljubavi i kraljevati s njome uvijeke. To je onda ispunjenje konačnog smisla našeg postojanja.

Imati sretnu obitelj, živjeti u obitelji velika je blagodat koje mnogi nisu svjesni u dovoljnoj mjeri. Nažalost, neki toga postanu svjesni tek onda kad im se naruši obiteljski sklad i mir ili im se obitelj potpuno raspadne. Samoća, emocionalna praznina, nedostatak ljubavi, lutanje i pokušaj da se nađe odgovarajuća zamjena za ono što nema zamjene, mnoge je dovelo do veoma teških pa nerijetko i do tragičnih posljedica. Zašto? Zato što je svaka zamjena za obiteljski život neodgovarajuća.

Stoga je od izuzetne važnosti bilo nadahnuće da se Marija primi u svaku kršćansku, katoličku obitelj, kao Majka i Kraljica. Kombinacija majčinske nježnosti i ljubavi s kraljičinom moću i vlašću jest ono najizvrsnije što može imati jedna obitelj. A kad se te obitelji zbliže i međusobno pomažu, one tvore jednu širu obitelj. To je onda predokus nebeskog života.

To zajedništvo i međusobno prožimanje u ljubavi ostvaruje se na sljedeći način: Svakog dana u mjesecu jedna od obitelji ili pojedinac moli za ostale obitelji, odnosno za članove toga vijenca (molitva, žrtva, euharistija). A jednom u mjesecu sastaju se svi zajedno na zajedničku svetu misu i klanjanje pred Presvetim u kojoj pod vodstvom svoga svećenika zahvaljuju za primljene milosti i mole za svoje potrebe, kao i za potrebe Crkve, društva i cijeloga svijeta. Redovnička zajednica se pridružuje svojim svakodnevnim molitvama za brojne i raznovrsne nakane MVKO-a. Zajedništvo se produbljuje kroz hodočašća, duhovne obnove i proslave Marijinih blagdana. Veliku i značajnu ulogu imaju i Marta i Marija, osobe koje sve to skupa organiziraju i brinu se da sve teče kako treba. Naravno, odlično mjesto u molitvenom vijencu zauzima i Josip koji im se pridružuje kad god i gdje god zatreba.

Sve je to divno djelo Kraljice obitelji za naše vrijeme kad se na obitelj obrušava prava lavina zla. Bez Marije kao majke i kraljice nijedna se obitelj neće moći održati u skladu i ljubavi.

MAJČINSTVO JE NAJLJEPŠA SLIKA BOGA, LJUBITELJA, STVARATELJA…

Marija - iskra života i svetosti

Marija pokazuje da služenje, kao i poslušnost i vjernost, nisu gubitak, već dobitak. Marijin odgovor otkriva i veličinu i dostojanstvo svakog čovjeka. Ona nam svjedoči da je Bog uz malene, slabe, pogažene i upravo takve bira. Bog se služi neznatnim sredstvima da ostvari velike stvari.

ZDRAVKO TUBA

U objavi Bog nam je otkrio sebe kao - ljubav. Pokazao nam je kako je njegova sreća u tome da nam se daruje, posvema i bez pridržaja. Čovjek današnjice kao da ne primjećuje tu tajnu Boga, skrivenu u tajni majčinstva. Da, upravo majka samo daje i ljubi! Ona daje stvaralački, ona daje da postane... Majčinstvo je najljepša slika Boga, Ljubitelja, Stvaratelja, Darovatelja. Slika procvalog svibnja, slika rasplamsalog djetinjeg srca. Majka je biće u srcu života. Misterij ljudskog stvorenja i života sakrio se u majku. U jednu na osobit način. U Bezgrešnu Majku Mariju. Isusovu i našu Majku.

Marija je srce Crkve. Ona dijeli sudbinu ljudskog roda, sudbinu Crkve. U punini vremena Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama. Sin Božji ušao je u ljudsku povijest preko jedne siromašne, ponizne i smjerne Djevice. Ona je Bogu koji se objavio, odgovorila poslušnošću vjere kojom mu se čovjek potpuno izručuje. Ona je Crkvi pokazala put vjere koja je Božji dar. Marijinim pristankom Bog postaje član ljudske obitelji, postaje naš Otac. Marija postaje majka vjernog Sluge koji će biti svjedok strpljivosti, poniznosti, spremnosti i bezazlenosti. I sva njezina veličina u povijesti spasenja ne mijenja njezino služenje niti služenje umanjuje njezinu veličinu.

Marija pokazuje da služenje, kao i poslušnost i vjernost, nisu gubitak, već dobitak. Marijin odgovor otkriva i veličinu i dostojanstvo svakog čovjeka. Ona nam svjedoči da je Bog uz malene, slabe, pogažene; i kako Bog upravo takve traži i bira za ostvarenje svojih velikih nauma spasenja. Bog se služi neznatnim sredstvima da ostvari velike stvari.

Svako majčinstvo, a posebno Marijino, znak je Božje blizine i njegove čudesnosti. Srce Boga raste od skromnog uzdarja majčinske ljubavi. Majčinstvo svijetli čitavim bićem i izgara postojano i predano. Majka razumije da je život koji kroz nju raste svjetiljka i da mu je Bog plamen: ona je ulje, a čedo stijenj. I svaka njezina riječ i probdjevena noć pouzdano postaju sjeme koje će u svoje vrijeme proklijati i donijeti obilan rod.

Da bi bila Spasiteljevom majkom, da bi slobodno mogla prihvatiti svoj materinski poziv koji joj je prenio anđeo prilikom navještenja, Marija je po Božjoj milosti primila to da je već od prvog trenutka svoga postojanja bila urešena "sjajem sasvim osobite svetosti" (LG 56): imajući u vidu zasluge Isusa, Spasitelja, ona je sačuvana od ljage istočnoga grijeha i svih njegovih posljedica.

Dok danas pred oči stavljamo Blaženu Djevicu Mariju bez grijeha začetu, prepoznajemo se dostojnima Božje i ljudske ljubavi. Bog nam po Mariji, novoj Evi, daruje mogućnost da u njemu uvijek iznova budemo novi ljudi. On se ne spotiče o naše slabosti i klonuća, malodušnosti i nesnalaženja. Po Mariji nam poručuje da nam je darovano i povjereno stvarati i obnavljati. Živjeti život i kad daje i kad uzima. Živjeti život u punini.

Marija je ćutila Isusov život u sebi; bol i krhkost u njoj sjedinjene porađale su nešto neizrecivo. Nešto blisko i neugasivo. Nije je zbunjivala krhkost. Nazaretska ljubav i poslušnost njezinoj je krhkosti darovala i povjerila osobnost i nazvala je novom Evom. Marija nam više nego itko svjedoči da je čovjek izvan krhkosti nezamisliv.

Ima ljudi, događaja, dana, susreta, dodira i čežnji koji imaju blagoslovnu moć da budu kvasac života i duša nekog čovjeka. Oni tiho i neprimjetno, ničim se ne ističući, posve prožmu čovjekovo biće. Sve što tinja oni razgore, sve što sniva uozbilje, sve što zamuckuje pretoče u zanosan poj. Marija to zna - hodila je tim putem. Našim putem. Tek neznatno različitim koracima. Oćutjela je korijen života i dotakla njegovu srž. Stoga nas potiče da ništa ne umanji domišljatost našeg prionuća uz život. Da ništa ne izbljeđuje naše oko. Bljedilom u oku, izbljeđujemo svijet. Činimo ga sivim, razvodnjenim. A pozvani smo na život, na zanosan život, vedar, požrtvovan i svet.

Dopustimo da se razgori u nama iskrište života i svetosti, služenja i darivanja, ljubavi i brižnosti te s pjesnikom Vladimirom Nazorom uskliknimo:

Zdravo!
Ti puna radosti
Ljudima jednom
Stajat ćeš pred očima,
Ko mira znak, ko izvor utjehe.
Imat ćeš mjesec pod nogama
Mlado sunce će tebi sjati
U naručju
A jutarnje će zvijezde
Nad tvojom glavom pjevati
I bit ćeš vez,
Što zemlje dno i neba vrh
U jedno spaja.
I bit ćeš most,
od molitava tkan,
Od suza mit, i u luk svit,
nad jazima i crnim vodama
što čovjeka će dijeliti od Boga.
Nek je Gospodu slava
Nek volja njegova se vrši.

Kao Marija i apostoli, i mi kršćani današnjice, Isusovi smo učenici, idemo svaku nedjelju u školu, a naš nas Učitelj poučava kako živjeti po vjeri za njegovo kraljevstvo. Poput apostola, i mi trebamo pomno slušati i živjeti u skladu s Isusovom porukom, stalno se preispitujući, te utvrđivati i produbljivati naučeno gradivo. Tako nastaje prava vjera, koja čini nevjerojatne stvari. Svi smo pozvani kao Marija vjerovati i na taj način izvršiti poslanje i zadaću koju nam je Isus povjerio. Jednako tako, za nas ovdje i sada važna su dobra djela, za koja ne primamo ni zahvalnost ni plaću, ni osjećajno zadovoljstvo, nego ih činimo iz čiste vjere... Davati kad ne očekuješ da će ti biti vraćeno, pouzdavajući se u Božju računicu, znači jačati vjeru, onu istu koja premješta gore i presađuje drveće.

Kod koga Bog pronađe takvu vjeru, preuzet će brigu o njegovu zdravlju, o poslu, školi i svemu ostalom. Samo takva vjera je svjedočanska, jer je čista i bezuvjetna, jer joj uporište nije u krhkim zemaljskim dobrima, nego na nebesima! Koji put vodi do ispunjenja čovjekova srca darom vjere kojom je gorjelo srce Blažene Djevice Marije?

Osim što se u njemu sve snažnije osjeća miris proljeća i propupalog cvijeća, te buđenja prirode, mjesec svibanj je još po nečemu prepoznatljiv. Ovaj mjesec nas podsjeća na svibanjske pobožnosti i na mjesec posvećen Blaženoj Djevici Mariji. Riječi pjesme koja odzvanja u srcima vjernika i u našim crkvama uvode nas u radost ovog vremena:

Marijo svibnja kraljice,
Ti majko rajskog slavlja,
Pred sliku tvoju ružice,
Na pozdrav svibanj stavlja.

O daj ga, daj blagoslovi,
I sve nas, Majko s njime
Te srca naša prizovi
Da tvoje slave ime.

I kada se u pobožnosti ovog mjeseca u rukama nalazi sveta krunica onda je lijepo prisjetiti se riječi koje je izrekao blagopokojni papa Ivana Pavao II.: "Moliti krunicu znači Marijinim očima gledati, pratiti, upijati u sebe Isusa Krista, jer smo na njegovu sliku preporođeni u krštenju. Tako će postupno i Otac nebeski lakše u nama prepoznavati svojega Sina. Hoćemo li se mi tada izgubiti? Uronjeni u Boga, mi tek onda sebe pravo nalazimo, tek onda sebe pravo shvaćamo, tek onda lakše kročimo životom unatoč teškoćama koje upravo s Bogom i nadvladavamo. Ako se za Mariju lijepo kaže da je moleća svemogućnost, onda je i nama s Marijom sve zajamčeno. U molitvi vjernika o blagdanima Blažene Djevice Marije u Časoslovu naroda Božjega ponavlja se zaziv: 'Pogledaj na Majku svoga Sina i usliši nas'. Ima li jasnijeg znaka da će nas Bog uslišati, kad se pozivamo na Mariju?"

Često znamo slušati: "Krunica je evanđelje u malom." Moleći krunicu mi razmišljamo o događajima iz života našeg Spasitelja. Spominjemo se temeljnih otajstava naše vjere. U toj svojoj molitvi pridruženi smo Spasiteljevoj majci Blaženoj Djevici Mariji koja je na poseban način bila sudionica svih tih događaja. Nekome će se možda molitva krunice činiti dosadnom. Može izgledati kao da se radi o pustim ponavljanjima istih riječi. S molitvom Svete krunice je kao s riječima "volim te". Koliko god ih puta ponovili, nikad nije suvišno i uvijek govore nešto novo. S krunicom u ruci i u srcu mi se pridružujemo svojim precima, tolikim svecima i blaženicima koji su ovu molitvu svakodnevno molili.

Marija, jednostavna žena iz naroda, iako zbunjena onim što doznaje, istovremeno je i svjesna veličine zadaće koju će primiti. Ona se s punim povjerenjem predaje Božjoj volji. Ne postavlja daljnja pitanja, nego vjerom prihvaća Božju riječ i pristaje da se po njoj ispuni obećanje dano njezinom narodu i svemu ljudskome rodu. Marija je Isusa Krista vjerom začela. Prije negoli u svome krilu, začela ga je u svome srcu. Doista, Bezgrešna je Djevica najljepši primjer i uzor kako treba živjeti da bismo stigli do konačnog cilja. Ona sluša i vjerom prihvaća Božju riječ. Ona moli i prinosi.

Molitvena nakana članova Udruge Vojske Bezgrešne za mjesec svibanj: "Da bismo potpomognuti zagovorom Bezgrešne Djevice ustrajno težili prema Kraljevstvu nebeskom."