DUHOVITA KARIKATURA ANĐELA ČUVARA

Poput anđela

Francuska romantična komedija "Angel-A" (90 min.); scenarist, redatelj i producent: Luc Besson; glume: Jamel Debbouze, Rie Rasmussen, Gilbert Melki, Serge Riaboukine, Akim Chir i drugi; jezik: francuski i španjolski; boja: crno-bijela; proizvodnja: EuropaCorp, TF1 Film i Apipoulai, 2005

JOSIP SANKO RABAR

Najambiciozniji, najuspješniji i najpoznatiji francuski redatelj Luc Besson snimio je svoj novi film. Njegova uspješnost leži u izvanredno privlačnoj komercijalnoj maniri. Jedan je od rijetkih francuskog autora koji su od Pariza pravili novi Hollywood. Ali, ne radi se toliko o koncesiji publici, koliko o uzdizanju publike na vlastitu razinu. Sjetimo se "Dubokog plavetnila" i "Nikite" (1990.), dok je izvrsne "Leona profesionalca" (1994.), "Peti Element" (1997.) i "Ivanu Orleansku" (1998.) snimio na engleskom da bi osvajao multiplekse u SAD-u i po svijetu.

S 23 godine Besson snima "Posljednju bitku" (1983.), svoj prvi film, u maniri postapokaliptičkog Mad-Max svijeta. No, tek ga je "Duboko plavetnilo" (1988.) s vizualno čudesnom pričom o roniocima takmičarima učinilo slavnim. Nakon priče o Ivani Orleanskoj (1998.), s religioznom, mističnom i ratnom temom, nastupila je duga stanka, sve do ove 2006. godine, kada je snimio opet film s religioznom i mističnom tematikom, ali na manje ozbiljan način, kao komediju.

Hotimičnom sjajnom crno-bijelom kontrastnom fotografijom pustoga Pariza, njegovih golih palača i praznih mostova s osamljenim protagonistima, simbolički je naglasio suprotnosti: nebo-zemlja, anđeosko-ljudsko, ljubav-grijeh, sloboda-ovisnost, itd. Film pun takvih kontrasta nazvao je "Angel-A". Snimio ga je gotovo potajno, u rane ljetne zore pustih ulica, s niskim glumcem-komičarom Jamelom Debbouzeom (Amélie) i visokom ljepoticom Rie Rasmussen.

Besson se ni do sada nije bojao ulaziti u velike, zahtjevne i granične teme. U svojim filmovima, usprkos težini i uzvišenosti tema, sadržaje razrađuje na vrlo ljudski i konkretan način. Tako je i u filmu "Angel-A" obnovio priču o anđelu čuvaru, ali u vrlo nesavršenom i duhovitom ljudskom supstratu. S karikiranim situacijama, akcijama i likovima. Priča odiše gotovo senzibilitetom stripa.

Za razliku od filma slične tematike "Nebo nad Berlinom" (1987.) Wima Wendersa, koji je izrazito poetska i lirska fantazija, gdje je prisutnost anđela u svijetu prikazana meditativno, sjetno i smireno, Bessonova se poezija i meditativnost može naći uglavnom u artističkoj crno-bijeloj fotografiji i u opustjelim pariškim mostovima, dok je sama radnja puna živčane stripovske akcije i šaljivosti. (Opustjeli most simbolizira anđela i graničnu ljudsku egzistenciju između zemlje i neba.)

Svoj mistični moralitet o anđelu čuvaru, u osnovi pedagošku i sentimentalnu priču, Besson smješta u gangstersko okruženje, kakvo je već obrađivao u "Leonu, profesionalcu". Sraz dvaju različitih svjetova stvara mnogobrojne obrate i duhovite situacije, anđeoska zaštitnička superiornost u sredini punoj gangsterskih nasilnika puna je ironije i stripovskih gegova.

André (Jamel Debbouze) sitni je varalica i izgubljeni slučaj. Niskog je rasta, tamnoput, gubitnik, nespretnjaković, patološki lažac, eskapist i kockar, mnogim kriminalcima duguje novac, premlaćuju ga i prijete mu smrću, a nitko mu ne želi pomoći. U potpunoj beznadnosti odlučuje se baciti s pariškoga mosta u Seinu, no, Bog je čuo njegovu očajnu molitvu i poslao mu modernog anđela čuvara u pomoć, super visoku plavušu i ljepoticu Angelu (Rie Rasmussen). Njezin je zadatak Andréa duhovno obratiti i ozdraviti njegovu duševnost. S anđeoskom strpljivošću, prodornošću, i čudotvornom moću svjedočenja. Ona kaže Andreu da je njena misija ovdje na Zemlji da mu pomogne naći sebe. "Zato što sam ja tvoj odraz. Ja sam ti." Pri tome pomaže Andreu vratiti dugove i štiti ga od kriminalaca. Između njih rađa se ljubav.

Superiorno biće Angele podsjeća na genetički savršen Peti Element. Spaja anđeosku nevinost s osobinom fatalne žene i sličnim superiornim karate stilom u trenu sređuje negativce. Superiorna žena-borac gotovo je stalni motiv Bessonovih filmova (Ivana Orleanska, Peti Element, Nikita), pa nije čudno da je i anđelu dao tu osobinu.

Ne treba smetnuti s uma da je anđeo umjetnosti tek metafora anđela vjere. Vjernicima može sablažnjivo izgledati što anđeo pomaže Andreu vratiti dug tobože na način prostitutke, no njegov stvarni način dolaženja do novca još je gori, metodom razbojnika i pljačkaša. Tobože, anđeo je, poput providnosti, iznad moralnosti ljudskih postupaka. Film baš i nije za djecu.

Anđeli zaista trebaju biti nestereotipni. No, postupak izbjegavanja stereotipa u umjetnosti ljudski je, nesavršen i pojednostavljen. Odatle je anđeo čuvar, uz ostale bogate osobine, žena-borac i razbojnik. Simbol je providnosti koja kažnjava opake. Takve duhovite karikature logični su sastojak komedije.