Nadahnuća i poticaji
Spontana ljubav
Ne stavljaj svoju ljubav na zlatarsku vagu. Nemoj početi vagati koliko ćeš dati, i mjeriti dokle ćeš ići. Tvoja ljubav neka bude spontana.
Izvagana i izmjerena ljubav nije nikakva ljubav. To je računica. Takva ljubav ne veseli. S njome nećeš biti sretan. Nepokretan i ravnodušan samo životariš, dani prolaze kao spor putnički vlak. U tvojoj nutrini nikada neće biti toplo. Ti nikada nećeš imati volje ni da zapjevaš, ni da zaigraš.
Spontana ljubav je nešto fantastično. Spontana ljubav prema tvome mužu, tvojoj ženi, prema ljudima u blizini, u tvojoj okolini. Prema nekome tko trpi; prema nekome tko stoji na rubu. Spontana ljubav: po njoj tek postaješ čovjek.
Tvoje bogatstvo nije u onome što imaš, nisu materijalna dobra koja posjeduješ, nego ono u čemu uživaš. Ako se možeš radovati cvijetu, smiješku, dječjoj igri, ti si bogatiji i sretniji od milijunaša. Spontana ljubav prema ljudima i stvarima koje te okružuju, to je tvoje najveće bogatstvo. Tada se možeš odreći mnogo toga.
Phil Bosmans
Misao mjeseca
Nitko ne smije biti toliko uronjen u molitvu da ne može čuti vapaj svoga brata.
(Augustin)
VIJESTI
Zagreb - domaćin idućega europskog susreta mladih!
Domaćin idućega europskog susreta mladih Hodočašće povjerenja na zemlji od 28. prosinca 2006. do 1. siječnja 2007. godine bit će grad Zagreb i Zagrebačka nadbiskupija. Tu, za Hrvate radosnu vijest, objavio je brat Alois, novi voditelj ekumenske zajednice iz Taizea.
U organizaciji ekumenske zajednice iz Taizea ovogodišnji je susret priređen u talijanskom gradu Milanu u kojem se okupilo oko 50.000 mladih kršćana iz cijele Europe, a približno toliki broj mladih očekuje se i iduće godine u Zagrebu. Iz Hrvatske je u Milano stiglo oko 1.000 mladih koji su bili smješteni po raznim župama Milanske nadbiskupije. Na dolasku u Milano svaki je sudionik susreta dobio "Nedovršeno pismo" brata Rogera. Brat Roger započeo je pisati godišnje pismo za Hodočašće povjerenja na zemlji, no nije ga stigao dovršiti, jer je ubijen 16. kolovoza 2005.
Taize, na jugu Burgundije u Francuskoj, dom je međunarodne ekumenske zajednice koju je 1940. godine osnovao brat Roger. Braća se zavjetuju za cijeli život na dijeljenje materijalnih i duhovnih dobara, na celibat i na veliku jednostavnost života. Danas zajednica okuplja više od stotinu braće, kršćana iz više od 25 zemalja. U srcu dnevnog života u Taizeu su tri zajedničke molitve. Braća se uzdržavaju vlastitim radom. Ne primaju darove ili donacije. Neka braća žive u malim bratstvima među siromasima. Od kasnih pedesetih godina mnogo je tisuća mladih iz brojnih zemalja našlo svoj put u Taize, kako bi sudjelovali u tjednim susretima u molitvi i razmatranju.
Jaslice mira
Posjetio ih je papa Pavao VI., Ivan Pavao II. obišao ih je 24 puta, a ove ih je godine razgledao i papa Benedikt XVI. Riječ je o jaslicama djelatnika rimske gradske čistoće, koje su napravili u blizini Vatikana, a prikazuju Palestinu kakva je bila prije 2000 godina. Dvjesto ljudskih likova, 95 kuća, tri rijeke, četiri vodovoda i više od 1.200 kamenova pridošlih iz cijeloga svijeta neki su detalji jaslica. Giuseppe Ianni, njihov idejni začetnik, kazao je za Radio Vatikan kako su jaslice poruka mira cijelome svijetu; one su jaslice mira. Za izradu jaslica korišteni su najjednostavnije materijale, poput vapna, cementa i kamena. Vrata na špilji napravljena su od maslinova drveta iz Betlehema.
Završena adventska akcija mladih Dajmo Božiću mir
Adventska humanitarno-molitvena akcija mladih iz župa grada Zagreba i okolice završena je proteklog vikenda. Cilj cijele te akcije bio je posvijestiti ljudima da postoji adventsko vrijeme u kojem iščekujemo Isusov dolazak. Osim toga, mladi su odlučili tom akcijom pomoći potrebnim obiteljima, bolesnima, starcima i djeci u bolnicama na području svojih župnih zajednica i tako se među sobom više zbližiti. Ukupno su sudjelovali mladi iz 54 župe grada Zagreba. Oni su u svojim župama izrađivali raznovrsne rukotvorine, npr. čestitke, jaslice, ukrase za bor i kolače, koji su se prodavali na prigodnom sajmu svake subote ispred zagrebačke katedrale. Tijekom sve četiri adventske nedjelje pohodili su ukupno 153 obitelji, 2 Caritasova dječja doma, dječju bolnicu u Klaićevoj i nekoliko domova umirovljenika. Obiteljima je poklonjeno stotinjak paketa hrane od donacije grada Zagreba te blagoslovljeno adventsko svjetlo kao simbol mira, nade i Kristove prisutnosti.
Papina poruka studentima
Nastavite razmatrati novi humanizam, vodeći računa o velikim izazovima suvremenog doba te nastojeći na skladan način povezati vjeru i kulturu, poziv je koji je papa Benedikt XVI. uputio 15. prosinca u bazilici Sv. Petra studentima rimskih sveučilišta i sudionicima europskoga sastanka sveučilištaraca, koji je održan u Rimu. Oko 10.000 studenata okupilo se na misi koju je prije susreta sa Svetim Ocem predvodio kardinal Camillo Ruini, Papin vikar za grad Rim. Sveti Otac pozvao je rimske studente da otkriju kako je lijepo imati Krista kao životnog Učitelja, kako bi slobodno i svjesno obnovili vlastitu vjeru. Istaknuvši koliko je važno kulturno i duhovno istraživanje, Papa je mladima poželio da radosno prijeđu svoj put kršćanskog odgoja, povezujući ga sa svakodnevnim naporima oko produbljivanja znanja na studiju. Sveti Otac obratio se i brojnim studentima iz inozemstva te primijetio kako mladi, koji napuštaju vlastitu zemlju zbog studija, idu ususret brojnim problemima, a posebice opasnosti od krize identiteta te gubljenja duhovnih i moralnih vrednota. Važno je nastaviti započetim putom kako bi se izišlo ususret potrebama te naše braće i sestara, poručio je Papa.
SVECI I MLADI
Ovog mjeseca slavimo dvoje svetaca koji su se na osobit način posvetili upravo - mladima. Najprije je 27. siječnja sv. Anđela Merici, koja je 1535. utemeljila red sestara uršulinki, osobito zaslužnih za odgoj djevojaka i mladeži. O sv. Anđeli i o uršulinkama pisat ćemo nekom drugom prigodom, a sada ćemo se posvetiti drugome svecu mladih. 31. siječnja je sv. Ivan don Bosco, jedan od najvećih svetaca prošloga stoljeća, koji je u svojim Uspomenama, između ostalog, izjavio: "To je bila jedina želja koju sam poznavao: da bih se mogao čitav život posvetiti mladeži."
Sv. Ivan Bosco
Potjecao je iz siromašne seljačke obitelji u selu Becchi kod Torina. Još nije imao ni dvije godine kad je ostao siroče bez oca. Sva briga za kuću i malo gospodarstvo pala je na mamu Margaretu. Čim je Ivan malo odrastao, već se morao okušati u ratarskim poslovima i čuvati krave. Bio je spretan i živahan dječak pa su ga voljeli i stari i mladi. U svojim Uspomenama don Bosco ističe: "Želja da okupljam oko sebe djecu i mladež i da ih vjerski poučavam, pojavila se u meni kad sam imao tek 5 godina. Rad s mladeži činio mi se kao jedina zadaća poradi koje sam ja uopće i bio na svijetu."
Sav njegov odgojni rad oko mladeži, osnivanje Salezijanske družbe i Družbe sestara Marije Pomoćnice, sav njegov spisateljski rad imao je kao svrhu priopćiti svima dobra koja proizlaze iz vjere. Već je s 11 godina izrazio želju da postane svećenik, a obrazložio ju je ovako: "Želio bih se približiti svojim drugovima da ih oduševim za religiozne stvari. Mladi nisu nipošto loši, ali to postaju jer se o njima nitko ne brine."
U to doba još nije bilo opće školske obveze, a talijanski je kler onoga vremena, kako tvrdi Gisbert Kranz, započinjao dušobrižništvo tek s odraslima. Svećenici se nisu bavili maloljetnicima. Mladi Ivan Bosco sam je to na sebi bolno iskusio pa se požalio svojoj majci: "Kad bih ja bio svećenik, radio bih drukčije. Približio bih se mladima i pozvao ih k sebi. Pokazao bih im svoju ljubav i radost. Davao bih im dobre savjete, govorio prijateljske riječi. Nikad ne bih za njih bio nepristupačan. Ne bih samo čekao na njih, već bih ih sam nagovorio."
Ivan se još kao mladić razumio u nekoliko zanata: postolarstvo, stolariju, zlatarstvo, krojenje i šivanje. Kao pomoćnik u kavani naučio je praviti i razna pića, likere, praline i sladoled. Znao je graditi, zidati, uvezivati knjige, napraviti svaku vrstu alata ili igračaka. Mogao je i druge poučavati pa je zaslužio novaca i tako se njegovo materijalno stanje prilično poboljšalo. Kad mu je bilo 26 godina, došao je do željenoga cilja: do svećeništva. Kao životno načelo svoga dušobrižničkog rada odabrao je: "U svemu me moraju voditi ljubav i dobrota sv. Franje Saleškoga."
Njegova neuništiva vedrina brzo mu je privukla mnoge uličare i zapuštene. Kod toga svećenika im nije bilo dosadno. On je znao s njima pjevati, igrati, učiti, moliti, šetati i ići na izlete. Svima je postao prijatelj, njegova soba bila im je uvijek otvorena, za sve je imao vremena. Broj mladeži koja se okupljala oko Don Bosca postajao je sve veći. Nakon mnogo muka, naprezanja i nastojanja uspjelo mu je, ipak, osnovati takozvani oratorij, neku vrstu internata, u kojem su mladi mogli dobiti dublji odgoj. Među tom mladeži počela su se javljati i svećenička zvanja pa je don Bosco osnovao Salezijansku družbu koja će se brinuti osobito za siromašnu i zapuštenu djecu i mladež, nju pomagati, odgajati i spremati za život. Svojim odgojnim radom i svojim ustanovama Don Bosco je došao na glas i izvan granica Italije. Mnogi su dolazili u Torino da ga vide, da s njim razgovaraju i upoznaju se s metodama njegova rada. Don Bosco i danas uživa u Crkvi i u svijetu glas idealnoga, suvremenog svećenika i apostola mladeži.
