ŽENA ODJEVENA SUNCEM

Recept za svetost

Svakodnevno je potrebno spominjati se velikih i čudesnih Božjih zahvata u "sudbinu" čovječanstva i svakog pojedinog čovjeka. Sveti je Bog sišao u grešno čovječanstvo.
Sišao je odozgor dolje. Zašto? Jedino i isključivo iz ljubavi prema čovjeku.
Ne dolazi ga kazniti, već spasiti.

BOŽO BARUN

Bog ostaje Bogom, a postaje čovjekom od krvi i mesa. Postaje nam u svemu sličan, osim u grijehu (usp. Fil 2, 7). To nekima smeta, ali njemu to nije smetalo, iako ga je skupo koštalo. Nije ga zanimala cijena spasenja, nego isključivo naše spasenje.

To je Emanuel koji je došao u povijesti, koji svakodnevno dolazi i koji će doći u slavi. A gdje smo mi? Što radimo? Čekamo li ga u životnoj dosadi bezvjerja, možda u životnoj trci za užicima svijeta? Čekamo li ga možda kao nepoznatu neminovnost ili ga aktivno i radosno iščekujemo u svakom trenutku života kao najveću čežnju svoga srca? Posvećujemo li se ili širimo nemoral, beznađe, gramzljivost za ovozemaljskim dobrima…

Imamo dovoljno dokaza i znakova vremena koji nam signaliziraju da se ova tri dolaska, tri vida Isusove aktivne prisutnosti - dodiruju. Sve je tu pred nama. Njegovo javno, dakle povijesno zabilježeno i u evanđeljima opisano rođenje, njegova skrivena euharistijska prisutnost, te njegov najavljeni drugi dolazak pokazuju nam se kao triptih jedne te iste slike. Sve je tu u srcu Majke.

Sveta škrinja Novoga zavjeta, Marija, privodi kraju Božje pripreme i svoje poslanje koje joj je povjerio Nebeski Otac. Ona je to činila cijelim svojim bićem u pripremi prvog dolaska Sina Božjega. Ona je to činila tijekom cijele povijesti Mističnog tijela Kristova, tj. Crkve. Ona to čini i sada, u pripremi njegova ponovnog dolaska. Nije to sama sebi odredila, niti je to na bilo koji način prisvojila. Ona je slobodni i mistični izbor Presvetog Trojstva, Oca, Sina i Duha Svetoga. Bio je to jednoglasni izbor.

Stoga trebamo biti sretni i presretni što smo njezina djeca i što smo pod njezinom zaštitom, pod njezinim plaštem. Sretni smo što s njom možemo moliti. A da bismo mogli moliti kako valja, moliti po volji Božjoj, moliti kao ona, trebamo se još jednom odreći grijeha i svih njegovih plodova, ma kako nam se činili slatkima, ukusnima i privlačnima. Zar tu prijevaru nisu osjetili i naši praroditelji? Naravno da jesu. Ne zaboravimo što im se dogodilo nakon te slasti!

Po Marijinu primjeru odlučno i nedvosmisleno se opredijelimo za Boga. Što u sebi sadrži to opredjeljenje? Dok odgovaram na ovo pitanje opet gledam u svetu Majku i govorim ono što vidim: Poniznost i poslušnost. Tim dvjema riječima, koje označavaju dvije velike kreposti, sam Bog se raduje. To su jedine dvije posude na ovoj zemlji u koje Bog može uliti svoju svetost.

Ugledajmo se u svoju Majku u svemu. Što prije! Što prije to za nas bolje! Krenimo žurno, poput pastira koji su na anđelovu vijest pohitili prema Betlehemskoj štalici! Uočimo i slijedimo zvijezdu koja nam svjedoči da je Bog među nama. Činimo to hrabro i ustrajno poput mudraca! Slijedimo riječi i znakove koji nam stižu s neba! Ostavimo svijetu ono što mu pripada, a Bogu dajmo ono što njemu pripada, a to je hvala, čast, slava i cijeli naš život.

Na našu sreću sve današnje vjerovjesnike radosne vijesti, zapravo svojevrsne ratnike, predvodi nebeska Majka Marija - Bezgrešna. Ona se ne boji ogovaranja i klevetanja, ignoriranja i podsmjehivanja, tih modernih ubojitih oružja medijsko-duhovne bitke koja se sve više rasplamsava. Stoga je dobro i spasonosno misliti na riječi i gledati sliku "Žene odjevene u Sunce" (Otk 12, 1) kako trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja. Naravno, Crkva je u ovoj apokaliptičnoj ženi davno prepoznala Mariju, Isusovu Majku.

I zaista, u današnje vrijeme ona viče, zove i rađa svoju djecu za vječnost. Bezgrešna - odjevena u sunce Božje svetosti predvodi sve svete u borbi protiv stare zmije koja bjesni, jer zna da ima malo vremena. Marija vičući opominje svoju, rekao bih nagluhu, djecu jer veoma dobro zna da taj Prokletnik u malo vremena može napraviti puno zla kod onih koji su odlutali od izvora spasenja - od Crkve i sakramenata, kao i kod onih koji su zaneseni lažnim sjajem i prolaznim blještavilom ovoga svijeta.

Knjiga Otkrivenja nas na osam mjesta opominje istim riječima: "Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!" (Otk 2, 7). Imati uho! Što bi to značilo? Što bi to značilo za nas, sada i ovdje? Od izuzetne je važnosti da iskreno i što prije nađemo odgovore. Zašto? Zato što je vrijeme žetve tu. Vrijeme ubiranja plodova je tu. Gospodar žetve šalje žeteoce u svoju žetvu. Vinogradar šalje radnike da poberu urod njegova vinograda. Hoćemo li biti rodni i plodni? Znamo li što je rekao za kukolj u žitu? Znamo li što je rekao za lozu koja ne donosi roda? "Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!" (Otk 2, 7)

Što znači imati uho? Čemu služi uho? Za osluškivanje. Stoga ovo trebamo doslovno shvatiti. Osluškivanja koga i čega? Osluškivanje Duha koji i danas govori. A što govori? Govori o svetosti! Poziva na svetost. Zašto? Zato što je zanemarena, zaboravljena, iskrivljena, ismijana, a bez nje nema niti može biti suživota s Bogom - ni vremenitoga ni vječnog, dakle nema spasenja. Tko je zanemario i prezreo svetost? Mnogi. Pa čak i oni koji su pozvani riječju i primjerom prednjačiti. Bilo je toga i prije. Riječ Božja još davno je opominjala one koji zanemaruju svetost, svetinje i posvećenje. Tako u knjizi proroka Ezekiela čitamo upozorenje upućeno svećenicima koji su trebali biti sveti u službi Svetoga, a nisu: "Svećenici njezini ne poštuju mog Zakona i oskvrnjuju moje svetinje, ne razlikujući sveto od nesvetoga, ne učeći se lučiti nečisto od čistoga. Zanemarili su subote moje, bez časti sam u njihovoj sredini." (Ez 22, 26)

Počujmo još jednom ove zadnje riječi: bez časti sam u njihovoj sredini. Kakve riječi! Uz bok s njima idu i riječi iz knjige Mudrosti: "Ali će ih za oboje stići kazna: što su služeći idolima iskrivili pojam o Bogu i što se krivo i podlo zaklinjahu prezirući sve što je sveto." (Mudr 14, 30).

Ne htjeti svetost, znači ne htjeti Boga. Ne težiti svetosti, znači ne težiti Bogu, znači ne davati Bogu čast i slavu koje mu pripadaju. Ne htjeti Boga znači ne htjeti svoje spasenje. Ali isto tako trebamo znati da čak i onaj tko samo iskrivi pojam o Bogu, koji se ne posvećuje, ne teži k svetosti i prezire je, prima zasluženu plaću (usp. 2 Mak 8, 33). Takav vjernik je zapravo parazit koji samo prima, a ništa ne daje. On je također i falsifikator koji nosi falsificiranu iskaznicu Crkve i koristi se njome kad mu zatreba, a u stvari nije njezin živi i aktivni član. On je na kraju krajeva sam sebi najveći neprijatelj.

Oslobađajmo se nepotrebne stisnutosti, sumnje i suvišne zabrinutosti koju nam želi nametnuti naš neprijatelj. Zabrinuti smo ako gledamo u sebe i svoje slabosti. Međutim ako svoju nadu položimo u njega, bit ćemo spašeni. "Tko god prizove Ime Gospodnje bit će spašen." (Dj 2, 21) Bogu je sve moguće. Od nas očekuje samo to da budemo iskreni i slobodni.

Umjesto jalovog pravdanja i prepiranja Bog nam nudi nešto drugo, nešto što je za nas kudikamo povoljnije. To je ono što nam Bog pokazuje u Mariji i kroz njezin primjer života. To je iskrena i ponizna suradnja s Riječju Božjom, suradnja s djelima Božjim u Duhu Svetom.

Kako bi nas ohrabrio za izbor puta svetosti, kako bi nam dao sigurnost da ćemo uspjeti, Bog nam za primjer i za pomoć daje majku. A svi znamo da je mnogo toga lakše uz majku i s majkom. Osim toga, Bog nam u vremenima borbe, kao što su i ova, pokazuje Ženu odjevene u sunce, ne samo kao znak buduće konačne pobjede već i sasvim konkretnu pomoć sada i ovdje. To su osjetili i osjećaju svi koji su joj se iskreno posvetili i dopustili da ih ona zaogrne svojim majčinskim plaštem i na taj način zaštiti od Zloga i od njegovih prijevara. Ona je sva Božja. Ispunjena milostima Duha Svetoga, uključena je u njegov plan spasenja svijeta, u plan spasenja svakoga od nas, svakog ljudskog bića. Njezini iskreni i ustrajni štovatelji i nasljedovatelji već se mogu zajedno s njom radovati konačnom trijumfu Božjega plana, kojeg je Sotona svim silama htio spriječiti i ponuditi svoj pobunjenički, prevratnički plan.

Po Marijinu primjeru odlučno i nedvosmisleno se opredijelimo za Boga. Što u sebi sadrži to opredjeljenje? Dok odgovaram na ovo pitanje opet gledam u svetu Majku i govorim ono što vidim: Poniznost i poslušnost. Tim dvjema riječima, koje označavaju dvije velike kreposti, sam Bog se raduje. To su jedine dvije posude na ovoj zemlji u koje Bog može uliti svoju svetost.

Zbog svega ovoga danas je itekako potrebno pred očima imati Ženu obučenu u sunce i čuti kako nas opominje i poziva da svim srcem molimo molitvu koju nas je naučio moliti Isus, Božji i njezin Sin, ali ne samo moliti: "Sveti se Ime tvoje…" (Mt 6, 9b). Ovo je vrijeme zaoštrene borbe između svetosti i prokletstva. Ovo je vrijeme opredjeljenja između Božje svetosti i sotonskog prokletstva. Ovo je vrijeme u kojem biramo između vječne svetosti i vječnog prokletstva. Kompromisa između ove dvije stvarnosti nema niti može biti. Jedan je život u kojem se trebamo opredijeliti. Stoga treba što hitnije i što odlučnije odbaciti prijevarne i pogubne ideje poput reinkarnacije, yoge, kojekakvih meditacija i sličnih otrovnih natruha koje su do nas dospjele s Istoka i sa Zapada.

Sveto je ime njegovo i sva djela njegova. Bog svojim dodirom posvećuje sve ostalo. Stvari, predmete i mjesta posvećujemo Božjom svetošću, zazivanjem Božjeg blagoslova. No čovjeka ne možemo posvetiti protivno njegovoj volji. On se sam posvećuje. Marija, naša nebeska Majka je doduše našla milost u Božjim očima, ali je tu milost primila, zatim svjesno i slobodno potvrdila riječima: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" (Lk 1,38). No nije ostalo samo na tome. Ona je to potvrdila i svojim djelima, tj. potpunom suradnjom s Duhom Svetim. I zaista se trebamo zajedno s psalmistom pitati: "Tko će uzići na Goru Gospodnju, tko će stajati na svetom mjestu njegovu?" (Ps 24, 3). I odmah ćemo dobiti odgovor: "Samo onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno: duša mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se varavo" (Ps 24, 4). Oni koji poput čiste i nedužne Marije svu svoju nadu polažu u Boga drže se Božje mudrosti i govore: "Uzet ću nepobjedivu svetost kao štit" (Mudr 5, 19). Ta nepobjediva svetost darovana je Ženi obučenoj u sunce.