Sveta Marija Bogorodica - svetkovina
(1. siječnja)

MZdravo sveta Rodiljo, Majko Kralja vječitoga,
komu ruka ima vlast iznad svijeta čitavoga!
..................................................(Ulazna pjesma)

Piše: ZVONIMIR ZLODI

Božić je Isusov dan, dan njegova rođenja za naše spasenje. I svi se božićni dani slave u znaku toga jedinstvenog događaja u povijesti čovječanstva. Nije, međutim, moguće da se u svim radosnim slavljenjima ne spomenemo i njegove Majke, bl. Djevice Marije. U posljednje vrijeme Crkva je htjela da se upravo tada, osmoga dana nakon Božića – 1. siječnja, na poseban način slavi i ona koja ga je porodila i tako čitavom svijetu dala Spasitelja, i to svetkovinom pod nazivom „Sveta Marija Bogorodica“.

S uspostavom svetkovine u punom svjetlu i slavi Efeški je sabor, koji se održao 425. god., potvrdio pravovjernost učenja da se bl. Djevica Marija naziva Bogorodicom. Međutim, dugi niz godina pa i stoljeća, koliko je poznato, ne postoji blagdan pod tim imenom. Božji je narod častio Bogorodicu i njoj se utjecao, no Crkva nije odredila poseban dan kada bi se ona kao “Bogorodica” slavila. Postojala su samo četiri Marijina blagdana istočnog podrijetla: Rođenje, Blagovijest, Svijećnica i Uznesenje na nebo, koja su u 7. stoljeću ušla u rimsku liturgiju. No, ipak se u Rimu i prije toga, kako se u novije vrijeme utvrdilo, osmi dan Božića slavio kao Marijin spomendan i njezina majčinska uloga u Isusovu utjelovljenju. Samo kasnije, pod utjecajem galikanske liturgije, osmi je dan Božića postao “blagdan obrezanja Gospodinova”, što je ušlo i u misal sv. Pija V. za vrijeme Tridentinskog sabora (1545.-1563.), ali s tekstovima koji su sačuvali marijanski naglasak.

U 18. stoljeću u Portugalu se rađa pokret usmjeren na dobivanje posebnog blagdana Marijina božanskog materinstva – Bogorodice. Papa Benedikt XIV. na temelju odgovarajućih molbi za portugalske biskupije uspostavlja takav blagdan, koji se imao slaviti s vlastitim misnim tekstovima što ih je sam sastavio. Taj blagdan se ipak nije slavio 1. siječnja, nego na prvu nedjelju mjeseca svibnja. S vremenom je blagdan Marijina božanskog materinstva protegnut i na neke druge biskupije i redovničke zajednice, ali s novim datumom slavljenja: 11. listopada.

Isti je datum sačuvao i papa Pio XI. kada je 1931., na spomen Efeškog sabora pred petnaest stoljeća, taj blagdan proširio na čitavu Crkvu. Obnovom liturgijskog kalendara 1969. blagdan postaje svetkovinom i slavi se 1. siječnja, prikladno svojoj znakovitosti: “Sveta Marija Bogorodica” na osminu Božića, u okviru svetih božićnih dana. Tako je u blistavom i radosnom sjaju tih dana i Marija, ponizna službenica Gospodnja, uzvišena u svom punom svjetlu i slavi.

Djevica i Majka

Apostolsko vjerovanje ispovijeda: “Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega… i u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega… koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. I utjelovio po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom.“ Marija je zatim rodila Isusa Krista, Sina Božjega, te “ostala”, kaže Teodot iz Ancire, “ono što je bila – djevica, i postala ono što nije bila – majka.” Kada je Sin Božji htio sići na zemlju “radi nas ljudi i radi našega spasenja“, htio je biti „rođen od žene” (usp. Gal 4, 4) da bude pravi izdanak (usp. Iz 11, 1) roda ljudskoga, da ga spasi “iznutra” postavši i sam čovjekom, a ne nekim vanjskim zahvatom. No, čovjekom je mogao postati samo po Duhu Svetomu u čistoj, djevičanskoj utrobi Marijinoj. S nepovrijeđenim djevičanstvom u začeću, Marija je zatim kao djevica rodila Isusa Krista, i postala majkom Sina Božjega - Bogorodica. Djevica i Majka! Jedna jedina! Kao što je jedno jedino i spasenje po Sinu Božjemu i njezinu! Koje li uzvišenosti njezine i naše radosti u slavljenju svetkovine “Svete Marije Bogorodice”!

Pod njezinim okriljem naš život kroz godinu

“Ja sam došao da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju” (Iv 10, 10), kazao je Isus. Naravno, mislio je na ljude. Jedini on im daje život, i to u izobilju. Naš je zemaljski život prolazan i po sebi smrtan, besmislen. Pravi mu smisao i vječnost donosi Isus Krist po otkupiteljskoj žrtvi na križu i slavnom uskrsnuću. Sa svakom novom godinom Gospodin nam daje da svoj život živimo i dalje, no jedino – ako ga uopće želimo imati, pogotovo u izobilju – u njemu i za njega. Slavljenjem Marije Bogorodice 1. siječnja, na početku godine, svoj život stavljamo pod njezino okrilje i kroz čitavu godinu. Čije bi nam okrilje moglo biti ugodnije, ljepše i sigurnije?