Piše: BERNARDIN FILINIĆ
.................................................

Euharistija - izvor Crkve

aaa“Crkva crpe svoj život iz Euharistije” započinje papa Ivan Pavao II. svoju posljednju encikliku “Ecclesia de Eucharistia”. Euharistija je izvor, vrhunac i cilj cijeloga kršćanskog života, kako kaže II. Vatikanski koncil u konstituciji “Lumen gentium», ili u «Presbyterorum ordinis”. Kaže da Euharistija sadrži svekoliko duhovno dobro Crkve, to jest samoga Krista, naš Vazam i živi Kruh.

aaaIzvor Crkve je Euharistija, jer se Crkva rađa iz smrti i uskrsnuća Kristova, što se kroz vjekove uprisutnjuje u otajstvu Euharistije. Vrhunac je sveg djelovanja Crkve. Euharistija čini danas prisutnim otajstvo Pashe-izlaska Isusa Krista za nas. To spasenjsko djelo zbog kojega je Bog došao na svijet, koje je cilj svega što je Bog učinio u našoj ljudskoj povijesti, i danas čini u našim životima. Taj prijelaz za nas vodi preko križa i smrti u život novog čovjeka.

Prapovijest Crkve

aaaI Crkva ima svoju prapovijest ili pretpovijest u Zakonu i Prorocima, koje Isus nije došao ukinuti nego ispuniti (vidi Mt 5,17). Već je u Starom savezu Bog preko Mojsija sazvao izabrani narod u zajednicu pozvanih “Qahal”; u skup na Horebu-Sinaju da slušaju Božju riječ i da s njima sklopi Savez potvrđen krvlju žrtvenih životinja. “Qahal” je grčki prijevod Starog zavjeta zvan “Septuaginta” i prevodi se s “Ecclesia”. Tu će riječ upotrijebiti Isus (prema Mateju 16, 18) kada će navijestiti svoju Crkvu sazdanu na Petru. I nakon nevjere izabranog naroda na putu kroz pustinju, Jošua će ponovno sazvati “Qahal” i tu će biti proglašena Božja riječ i obnovljen Savez potvrđen slavljem starozavjetne Pashe (usp. 2 Kr, 23). Nakon grijeha kraljeva i naroda u obećanoj zemlji, poslije čišćenja u Babilonskom sužanjstvu, kada će se ostatak Izraelov vratiti na ruševine Jeruzalema oko 538. godine prije Krista, Ezra će skupiti ostatak u “Qahal” i proglasiti cjelinu Zakona i proroke. Sada više nema životinjskih žrtava nego se obnovljeni Savez potvrđuje molitvom blagoslova i zahvale, tzv. “Berakah”, što možemo prevesti “Euharistija” (vidi Neh 8, 10).

Ispunjenje u Isusu Kristu

aaaKada je Isus došao ispuniti Savez i uspostaviti novi i vječni Savez u svojoj krvi, započinje događaj ustanovljenja Euharistije. “Svom sam dušom čeznuo ovu Pashu blagovati s vama prije svoje muke. Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ne završi u kraljevstvu Božjem” (Lk 22,15-Ib). Od tada će Euharistija biti spomenčin novog Izlaska, nove Pashe, koju je učinio Sin Božji za nas u našoj ljudskoj naravi u našoj ljudskoj povijesti. Pashu koju slavi Isus Krist sa svojim učenicima posljednji je put pasha Izraela, pasha Staroga saveza, i dovodi do ispunjenja, jer su se sva obećanja dana ocima ispunila u Isusu Kristu.

aaaIsus Krist ispunja pashu Staroga saveza i uspostavlja pashu Novoga i vječnoga saveza. Krv Novoga saveza je krv Jaganjca Božjega koji oduzima grijehe svijeta. To je krv Sina Božjega i Sina Čovječjeg. Pashalni jaganjac Starog saveza samo je slika ove nove stvarnosti i znak obećanog Jaganjca koji je žrtvovan umjesto svih Ijudi koji su grijehom donijeli na svijet smrt, umjesto starog Adama. “I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: Uzmite, ovo je tijelo moje. I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva.” (Mk 22-24)

Kroz povijest

aaaTijekom prvih triju stoljeća povijesti Crkve, kršćani su slavili samo jedan blagdan - svetkovinu, a to je Vazmeno bdijenje u noći do zore nedjelje uskrsnuća. U njemu se slavilo cjelokupno otajstvo vjere, od Božjeg stvaranja svijeta i čovjeka do njegovog uzdignuća. Kristovim uskrsnućem i uzašašćem do silaska Duha Svetoga. To je Pashalno otajstvo u njegovoj cjelini, sa riječju Božjom i sakramentima uvođenja.

aaaU noći uskrsnuća Crkva Kristova, katolička i apostolska se sabire i slavi Pashalno otajstvo. U velikom bdjenju Crkva prije svega sluša i naviješta riječ Božju, sažetak cjelokupne povijesti spasenja Starog i Novog zavjeta. Započinje od noći stvaranja kada Gospodin reče i stvara svjetlo, preko noći kada se Abraham sprema da žrtvuje sina, a žrtvuje Jaganjca; od noći Izlaska kada preko voda smrti Bog otvara put - izlaz izabranom narodu. Zatim Crkva od Zakona Torah prelazi na Proroke, koji naviještaju jedno novo stvaranje, stvaranje novoga čovjeka iz vode i Duha - životvornoga u novom rođenju. “Novo srce, novi Duh udahnut ću u vas.” Tada Crkva prelazi od priprave Zakona i Proroka na naviještaj Uskrsnuća svjedoka apostola i Radosnu vijest - Evanđelje.

Kristovo i naše otajstvo

aaaRiječ Božja koja naviješta Vazmeno otajstvo zove čovjeka na odgovor vjere. Poslije ispovijesti vjere prelazi na ostvarenje tog Otajstva uskrsnuća u sakramentima inicijacije: krštenju, krizmi i Euharistiji. Tako čovjek sudjeluje u Kristovu otajstvu. Time Kristovo otajstvo prijelaza iz smrti u život, postaje naše i za naš život. Božja riječ naviješta otajstvo izlaska Kristova i zove nas na odgovor vjere, ali ne samo naviješta nego i ostvaruje u Kristovim sakramentima inicijacije. I danas Crkva čini čovjeka sudionikom Kristova uskrsnog otajstva.