Blago bogatima! Blago uspješnima! Blago uglednima! Ovako danas zavidimo onima koji su u životu postigli maksimum. Danas su mjerila, na prvi pogled (onaj nekršćanski), drugačija.
U današnjem evanđelju čujemo posve obratno: Blago siromasima! Blago gladnima! Blago ožalošćenima!
Ovim riječima vrlo smo blizu originalnom Isusovu glasu. Istražitelji Biblije u tome su jedinstveni: uza sve promjene, prilagodbe, transformacije i adaptacije koje je evanđelje s vremenom moglo doživjeti dok nije konačno napisano, Isusov govor na gori, koji danas slušamo i koji ćemo čuti sljedeću nedjelju, doslovno je prenesen, točno onako kako ga je Isus izgovorio. To su najljepše moguće riječi utjehe svakome od nas.
No, istodobno se mnogi pitaju kako Isus može nešto takvo tvrditi? Kako može reći da je dragocjeno i vrijedno nešto od čega svi ljudi bježe i zaziru, nešto što odbacuju, protiv čega se svim silama bore?
Dobro je točno pripaziti na tekst. Isus ne govori posve općenito: Blago siromasima. On kaže: Blago vama siromasima! Tim se riječima obraća učenicima odnoseći se na stvarnost njihova života, a time i svim kršćanima koji slijede Krista.
Logično je da se siromaštvo dovodi u vezu s glađu. No, ovdje se misli na glad u općem smislu. Čovjek može biti gladan koječega. Običnog, denotativnog kruha bez drugih primisli – ali i kruha s konotacijama (kruha duhovnosti, ljubavi, utjehe...). Kristovi su učenici gladni odgovora, gladni pronađenog smisla svoga postojanja, gladni pravednosti. Svatko tko oskudijeva nastoji ostvariti neispunjene želje i težnje, čezne za izobiljem onoga što mu je nasušna potreba.
Isus kaže: Blago vama siromasima! Blago vama koji gladujete! On to kaže suprotno svakom logičnom rasuđivanju osim onoga poznatoga iz Novoga zavjeta. Slutimo da Isus „aludira“ na drugačiju glad, odnosno na ono što čovjeku daje snagu i samokontrolu da izdrži glad. Kao da želi reći: Blago vama koji imate snage i ustrajnosti zbog mene činiti ono što vas čini siromašnima i gladnima. Blago vama ako to izdržite i prihvatite kao kušnju. Samo onaj koji nadvlada diktaturu tijela može biti posve predan volji Gospodina. Odreći se tjelesne sitosti radi one duhovne – uputa je za sljedbu Krista. Naravno, nije riječ o fizičkom izgladnjavanju (suvremeno je izgladnjivanje čista obijest koju diktiraju modni trendovi. Iz toga se nerijetko izrode česte bolesti današnjice – bulimija i anoreksija. U nastojanju da uljepšamo liniju tijela posežemo za drastičnim rješenjima, s nerijetkim psiho-somatskim posljedicama, što je obijesno okretanje leđa Kristu). Naravno da tijelo treba namiriti da bi ono imalo snage vršiti volju Božju. Bilo bi posve pogrešno pomisliti na suzdržavanje od jela, kao što je posve pogrešno u jelu uživati do sfera neizrecive obijesti (stari su Rimljani osobito bili poznati po takvoj vrsti obijesti). Kad govori o gladi, Isus misli na gladne istine i ljepote, i tješi ih da će njihova glad uroditi kruhom, a njihova žeđ vodom studenom. Dakle, bit će nagrađeni. Čime? Istom to istinom, pravdom i ljepotom. „Plaća je vaša na nebu“, tješi nas Gospodin. I nastavlja: „Blaženi koji ne robuju vlasništvu jer će biti slobodni. Blaženi koji pamte svoju bol i u svojoj boli čekaju radost. Blaženi ljubazni jer će ih utješiti vlastita ljubaznost. Blaženi čista srca jer će se sjediniti s Bogom. Blaženi milosrdni jer će baštiniti milosrđe. Blaženi mirotvorci jer će se njihov duh izdignuti iznat ratova, i oni će Lončarevu njivu pretvoriti u vrt. Blaženi progonjeni jer će biti brzonogi i krilati...“ Tako Kristov govor parafrazira pjesnik K. Gibran i nastavlja: „Veselite se i radujte jer nađoste Kraljevstvo nebesko u sebi!“
Jao bogatima – kaže Krist, jer sada imaju utjehu, ali uskoro će biti gladni. Jao onima koji se sada smiju, uživaju, pucaju od taštine i oholosti omalovažavajući sve oko sebe – sve će doći na naplatu, uvidjet će i oni što znači biti odbačen i ponižen. Ove Kristove opomene nisu tek neki moralni apel koji bi trebao zastrašiti čovjeka. To bi se moglo prije prevesti na ovaj način: - Ti sam sebe činiš jadnim jer nemaš iskustvo oskudijevanja i manjkavosti, koje je dio svakoga života, ako ne tvoga, onda života drugih. A ako nisi kamena i indiferentna srca, tuđe se siromaštvo i bol moraju reflektirati na tvoj život. Jadan si, dakle, jer siromaštvo i glad svoga brata, unatoč očiglednoj potrebi, ne nastojiš ukloniti ili olakšati, nečim nadomjestiti ili nadopuniti. Oni koji su okrenuti samo sebi bit će prokleti, a oni otvoreni dobru spoznat će što je sreća.
Ponajviše će se radostiti oni koji su zbog stavljanja u Kristovu službu pred drugima bili optuženi, obilježeni kao zločinci (poput kardinala Stepinca), odbačeni, izopćeni, pa i kažnjeni samom smrću. Oni koji blagoslivljaju neprijatelja i opraštaju progoniteljima - oni su sol zemlje i svjetlost svijeta.
Kako utješno zvuče Isusove riječi: „Blago vama, siromasima: vaše je kraljevstvo Božje! – Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi! – Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati. Blago, dakle, svima koji oskudijevaju, svima koji su zakinuti – njihov će križ postati lagan kao pelud i po tome će križu ugledati spasenje – nagradu koju su otkupili mukom na ovome svijetu. Amen.
